subota, 20.06.2009.

pušače valja maltretirati

Mnogi se bune protiv zakona o zabrani pušenja, pa čak i neki nepušači - u ime građanskih sloboda - potpisuju peticije o podršci zahtjevima za ukidanjem tog zakona.

Moram priznati, opaki sam pušač, pravi ovisnik, o čemu sam već više puta pisao na ovom blogu. (Recimo, ovdje, ovdje, ovdje i ovdje.) Popušim dnevno najmanje po dvije kutije, no osporavani zakon bez zadrške podržavam. Naime, smatram sam da pušaće valja maltretirati, za njihovo i opće dobro.

Pušim, ali znam ne samo da mi šteti, već da će me uskoro i doslovno ubiti. Dapače, u velikom broju slučajeva pripalim cigaretu a da mi to ništa ne znači ili mi čak ni ne prija, ali me ovisnički vrag na to navede. Pokušavao sam se sve moguće da se toga riješim, ali mi - nažalost - (do sada) nije uspjelo. Evo, otkada sam započeo pisati ovaj tekst, popušio sam već dvije. I zašto ja takav podržavam osporavani zakon?

U velikom broju slučajeva jedan pušač potiče drugoga. Ako sam u društvu s pušačem, čim on pripali cigaretu ja svjesno ili nesvjesno posegnem za svojom. U društvu nepušača i sam pušim manje. To je važno i zbog nepušača, da se ne povedu za lošim primjerom, pa i sami postanu ovisnici. Ako zakon spasi samo trojicu da ne propuše, ima smisla i opravdanja.

Često zalazim u neke urede gdje je zabranjeno pušenje. Primijetio sam, ako je zabrana stroga, mogu izdržati dva, tri i četiri sata prije nego izjurim van i priuštim si svoju dozu otrova. Međutim, ako procijenim da mogu (upravo pripaljujem treću cigaretu) nekako navesti ljude u uredu da mi dozvole odati se svom poruku, kako sjednem tako počnem razmišljati kako ću to izvesti i vrebati povoljan čas i priliku da prekršim zabranu.

Imam tetku koja mi krv popije što pušim. Zna ona da to radim, pa to demonstrativno ni ne spominje, ali ako pripalim pred njom postane nepodnošljiva, gora od žudnjom za cigaretom, pa se toga čuvam. Koliko god me svojevremeno iznervirala, dok nisam prestao pušiti pred njom, koliko god povremeno danas s njom znam biti nespokojan razmišljajući kako bih rado pripalio, generalno sam joj zahvalan jer sam primijetio da me uz nju čežnja za cigaretom zapravo gotovo ni ne muči, zna proteći i sat da na to ni ne pomislim, te da mi je uz nju lakše izdržati bez cigarete nego u bilo kojoj drugoj situaciji. Kada bih mogao nekako organizirati da mi kao papiga neprekidno sjedi na ramenu, uvjeren sam da bih se uspio spasiti.

Sve u svemu, svako maltretiranje pušača je dobrodošlo. Sami se manje zatruju, manje djeluju lošim primjerom, manje maltretiraju nepušače svojim smradom, manje novaca potroše na svoj porok. A o ovom slučaju manje je više, manje je bolje.
- 12:04 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (28) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker