utorak, 17.03.2009.

mitsko mjesto


Na uglu ulice je bar, posljednja ofucana rupa i prčvarnica, ali za šankom je uvijek gužva. Treba sreće, vještine i upornosti da bi se probilo kroz one koji se tiskaju oko njega da bi se moglo nasloniti laktove. Nađu se tu stisnuti i ispremiješani svi: Kentauri, Minotauri, Vampiri, Mauri, Saturijanci, Kerberi, Hotentoti, Roboti, Zombiji, Polarni medvjedi… - cijelo susjedstvo. Bez supruga.

Piće je loše i skupo, ambijent degutantan, posluga očajna, atmosfera teško izdržljiva, ali stalni gosti navraćaju redovitošću ovisnika. Ono zbog čega dolaze je nužna doza muškog razumijevanja, međusobnog suosjećanja, utjehe i opuštanja u društvu sa sebi sličnima.

Naime, i Himer i Himera, i Siren i Sirena, nužno imaju barem ponešto o čemu se nikada neće razumjeti i nešto o čemu se nikada neće suglasiti i prije će se uskladiti muškarci nespojivih vrsta nego istovrsni mužjak i ženka. I to što im najdraže rade lako će razumjeti Kentaur Minotaura ili Kerber Zombija jer sve žene imaju nešto isto, (pa čak i Sirene koje su pol žene, a pola ribe,) pa se mogu jedan drugome povjeriti i izjadati. Ona ženska polovica Sirene sasvim je dovoljna da i Siren mora kadikad pobjeći da bi u muškom društvu makar na čas zaboravio na neizdrživu zvijer koja ga doma čeka. Kad su muškarci u pitanju, i Harpije i Meduze i Vile ravijole jednako se ponašaju i to je zakonitost zbog kojega bar, kakav jeste da jeste, nikada ne može propasti. Jedini izuzeci iz ženskog roda su konobarice, šankerice, pipničarke i uslužne profesionalke pored kojih se muškarac može osjećati ponosan što je muško i radovati tome.

Samo su Anđeli, bespolci, blaženi i kao takvi mogu se odati čednom životu i zaobilaziti to mjesto poroka u širokom luku.


<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker