petak, 06.03.2009.

mračnjaci


Nazvao sam jučer starog prijatelja. Bilo je pola sata prije ponoći. Bio sam siguran da ne spava, ali kako se dugo nismo čuli nisam bio jednako uvjeren kakav mu je danas stil života i dnevni raspored, pa sam se bojao da ipak ne zovem prekasno.

To sam prvo pitao:

- Da ne zovem prekasno…?

- Ma kakvi!
- uzviknuo je i bilo mi je jasno da se kod njega ništa nije promijenilo. Dapače, završio je razgovor s "Dobra noć!"

"Dobra noć!" Nitko drugi ne bi me tako pozdravio. Ostali ljudi pozdravljaju se s "Dobro jutro", "Dobar dan" i drugim dnevnim pozdravima, ali malo tko s "Dobra noć!"

"Dobra noć!" podrazumijeva da vrijeme u kojemu ćemo raditi tek počinje, da će potrajati satima prema jutru, da mi prijatelj želi da mi glava radi dobro, da rečenice naviru i glatko teku…

Dobra je noć za one koji se hrvaju s mislima, druže i barataju s riječima. Noću pozaspu svi po kući, svi drugi poslovi su završeni, više neće zazvoniti telefon (osim izuzetnog poziva od nekog u istoj situaciji). Nastupa vrijeme u kojem se napokon neometano možemo posvetiti onome o čemu smo razmišljali cijeloga dana.

Vrijeme za ljubavnike i razbojnike, u ponoć se radni stol pretvara u komandni pult fantastičnog postrojenja kojim se između polazišta i odredišta stvarnosti upravlja i prodire neograničenim dimenzijama.




<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker