ponedjeljak, 29.12.2008.

Franjo T. inkognito u narodu

Odlučio Franjo Tuđman da se svojim očima i ušima uvjeri koliko ga narod zaista voli, pa je naložio svojim vjernim novinarima da razglase kako je otputovao u Ameriku, a zapravo se prerušio i krenuo inkognito u narod po starom receptu kalifa Haruna el-Rashida iz "1001 noći", njegove omiljene knjige koja ga je podučila osnovnim saznanjima o istočnim civilizacijama. Za tu priliku zamaskirao se u predstavnika starog hrvatskog plemstva, obukao frak, nataknuo monokl, poštapao se o štap sa srebrnom drškom i dao otisnuti posjetnice na kojima je pisalo "barun Domagoj Krešimir Zvonimir pl. Zrinjskofranjkopanjski od Medvedgrada". U pratnji je poveo samo ministra Gojka Šuška, pod krinkom dostavljača pizze, admirala Domazeta Lošu zamaskiranog u staru Ciganku sa Škegrom na ramenu, generala Milu Ćuka kao medvjeda na lancu, te bojnika Laušića u maskirnoj odjeći za svaku sigurnost. Laušić je zataknuo po sebi grane i glumio grm, a poveo je i dva gardista koji su nosili zaštitnu pancirnu dekicu. Gardisti su se zakrabuljali u Turčine, prodavače tepiha, a po zaštitnoj dekici su nafrabali zavaravajuće ornamente da izgleda kao leteći ćilim. Zlu ne trebalo poveli su i jedan vod počasne straže u ljubičastim uniformama i rekli im da neprimjetno cupkaju u blizini.

Prva osoba na koju su naišli prošavši Kamenita vrta bio je jedan mali Cigić koji je nešto poslovao oko kutije s milodarima.

- Jel', mali - oslovi ga Franjo. - Koliko ti voliš našeg prvog hrvatskog predsjednika, voljenog doktora dr. Franju Tuđmana, bez kojega ne bi imali Hrvatsku?

Cigić zaškilji na čovjeka koji ga je gledao kroz monokl preko ruba obješenog tepiha koji su pridržavala dva Turčina s velikim turbanima, na dostavljača pizze i staru Ciganku sa Škegrom na ramenu koji su izvirivali sa strane, medvjeda na lancu i grm koji se micao, na vod gardista u ljubičastim tajicama koji je cupkao u pozadini, te se zagleda u posjetnicu koju su mu pružili, na kojoj je pisalo "barun Domagoj Krešimir Zvonimir pl. Zrinjskofranjkopanjski od Medvedgrada", što on nije znao pročitati, i reče:

- Što mi daš da ti kažem?

Dr. Franjo se nakratko posavjetuje sa svitom i dogovore se da daju klincu 50 kuna.

- Prvo lova na sunce! - odlučno reče mali Cigić.

Admiral Domazet Lošo zadigne suknju, s ruba čarape iščeprka svježe otisnutu novčanicu i pruži mu je. Mali ogleda novčanicu, uvjeri se da je prava, te reče:

- Sva sreća da Franjo nije oženjen Cigankom! Svi mi ljudi Cigani smo ludo sretni zbog toga.

Dr. Franjo i njegova pratnja razgalili su se čuvši odgovor koliko ih je razdragao, no kako u daljini ugledaše Mladena Schwartza i gospođicu Lucić koji su se upravo izvukli iz neke od birtija oko Dolca koje se ujutro prve otvaraju, požuriše da i njih isto pitaju. Kad se oko podneva vrlo zadovoljni dr. Tuđman, utvrdivši da je obljubljen u narodu, vratio u svoj ured na Markovu trgu, reče u pepeljaru da ostane zabilježeno za operativnu upotrebu i za vječnost:

- Onaj mališa kojega smo prvoga sreli, Markica mi javlja da se zove Džapić, mogao bi se korisno upotrijebiti i daleko će dogurati. Reći ću Gojku da mu pribavi imunitet…

Eto kako bilo tko može postati simpatičan lik, samo treba naći odgovarajuću literaturu u koju ga smjestiti!



<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker