nedjelja, 14.12.2008.

roman kao napolitanka

Napolitanka je složena od slatke kreme i bezukusna tijesta. Tijesto bez kreme je bez veze, a krema bez tijesta preslatka. Zajedno čine neodoljivu poslasticu. Na sličan način - naizmjenični slojevi jednoga, pa drugoga - ispisan je i novi roman Renata Baretića "Hotel Grand". Glavna priča ispresijecana je blogerskim komentarima nakon svakog poglavlja, i to je vjerojatno onaj element romana o kojemu će biti najviše govora.

Osnovna priča je zanimljiva i vrlo naša, a ispisana je uglavnom virtuozno, kao najpunokrvniji triler. U odnosu na nju "blogerski" komentari kroz dobar dio knjige djeluju tek kao prikalemljeni dodatak za napuhavanje broja stranica, kao da su se autor i /ili izdavač bojali da knjiga ne bude pretanka. Tek pri kraju i ti komentari dobivaju smisao za samo pričanje osnovne priče, te tako retroaktivno opravdavaju svoje prisustvo, što bi moglo značiti da su zaista krenuli kao privaga za napuhavanje volumena, a vremenom se autor dosjetio i što bi mogao s njima pored početne, osnovne namjere. Onima koji nisu svikli na blogerske komentare, mogli bi biti zbunjujući; onima koji ih znaju mogli bi djelovati preuglađeno i pomalo beskrvno, kao da autor ipak bolje poznaje "real life" od blogosfere, ali naposljetku ipak funkcioniraju.

Sve u svemu, iako bi se romanu mogle uputiti zamjerke tipa "bilo bi bolje da je ovako, a ne onako", "ja bih to drugačije" ili "moglo je to i bolje", u cjelini svi su prigovori besmisleni jer je roman uz sve svoje osobitosti toliko dobar upravo takav kakav jeste, pa se sve zamjerke svode na "što bi bilo kad bi bilo…" Kad bi bio drugačiji, bio bi drugačiji, slabiji, jednako dobar ili bolji, pa bi toj drugačijoj verziji mogli upućivati iste zamjerke i tvrditi - recimo - da bi bio bolji da je ovakav kakav sada jeste.


-------------------

Zagrebačka promocija knjige bila je u ponedjeljak, 15. prosinca, u BP klubu u 19 sati.

<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker