birokratsko silovanje života

petak, 28.11.2008.

Živite u grijehu, u nebrojenim težim i lakim prekršajima, iz časa u čas pravite svinjarije, a pojma nemate! Zabranjeno je čitati blogove, objavljivati postove, kopati nos i praviti kuglice, brisati stražnjicu lijevom, ali i desnom rukom. Neiscrpan je popis što je sve također tako zabranjeno, a pojma nemate. Pojma nemate jer ne čitate novine. Da čitate novine, mogli ste to lijepo pročitati u "Večernjem listu" od 26. studenog 2008 godine, prije dva dana, u članku "Od 10 do 11 sati parkiranje u Tratinskoj stoji 300 kuna". Ondje neki G.B. (podaci poznati redakciji), načelnik Odjela komunalnog redarstva u gradu Zagrebu, izrijekom (a kako bi drugačije) kaže:

"Što nije dopušteno, zabranjeno je."

I sad vi nađite gdje je igdje dopušteno čitanje blogova, objavljivanje postova, sir s vrhnjem i jaje na oko, brisanje stražnjice toaletpapirom, bilo što od onoga što radite od kada ustanete pa dok ne idete spavati. Tko je to dopustio i kada? Nitko i nikada. Dakle, zabranjeno je. Logika je jasna, koliko god da je nakaradna. Osniva se na sili onoga koji dopušta ili zabranjuje, koliko god da je silovanje pameti i života. Na osnovu takve birokratske sileđijske logike i ništa čudno da parkiranje u Tratinskoj od 10 do 11 sati stoji 300 kuna. Komunalno redarstvo puni blagajnu i što ih više briga!

Da se razumijemo, ni u primisli ne podržavam bahate i neuviđavne tipove koji ostavljaju svoje limene ljubimce gdje god im puhne. No čak i s barabama treba civilizirano, a ne tako da se bude veća baraba od barabe. To je poseban problem, koji u iznimnim slučajevima podrazumijeva čak i upotrebu "odgojne palice", ali ono što je zabrinjavajuće u ovom slučaju je matrica u glavama onih koji su zaduženi i ovlašteni za javni red koja se ogleda u stavu "Što nije dopušteno, zabranjeno je". Ma nemoj! Pravna znanost mora da se grči pred Kolumbovim jajetom koje za nju predstavlja ovaj pravni doprinos.

"Što nije dopušteno, zabranjeno je" u potki skriva stav da je cjelina života podvrgnuta zakonu, pisanim pravilima s kaznama koje netko propisuje i obznanjuje, kao da ne postoje i drugi načini kojim se regulira - ha! ha! čuj ovo! - "odvijanje i provođenje života". Ljudi usklađuju međusobne odnose i vlastito ponašanje i po drugim kriterijima, a ne samo zakonima i propisima. Slijede naputke morala, pameti, kućnog odgoja, prilagođavaju se stjecaju okolnosti i nastoje opravdati očekivanja drugih ljudi… Naravno, ako nisu zatucani birokrati kojima postoji samo ono što je prostrto crno na bijelom, a za sve ostalo su uvjereni da ne postoji. U gostima ne pišamo u vaze i tegle s cvijećem iako to nigdje u zakonu nije izričito ni dopušteno ni zabranjeno, a bogme to ne radimo ni doma (premda postoje neki zakoni pod koje bi se to moglo podvesti).

Naravno, sve ovo pišem pod pretpostavkom da je novinar objektivno prenio što mu je rečeno. Pretpostavka se doimlje uvjerljivom po svemu ostalom što komunalno redarstvo radi u Tratinskoj, a i drugdje. Od nikoga ne možemo očekivati da bude savršen, tko radi taj i griješi, ali možemo očekivati da se greške priznaju i ispravljaju, ali ne da je ono što se čini suludo zapravo posljedica upravo onoga kako se problematika sagledava i načina kako se problemi nastoje ukloniti. Tako gledano, zapravo je čudo sve ono ostalo što je komunalno redarstvo dobro napravilo!

Prihvativši da je novinar objektivno prenio izjavu, preostaje samo čuđenje nad samim novinarom. Kako se na licu mjesta nije dosjetio zapitati "Da se niste zabunili?" ili "Da se Vi to, možda, ne zajebavate?" Čak i kasnije, kada je na miru pisao članak, kako mu nije palo na pamet komentirati tu izjavu rečenicom ili dvije? Nije valjda da je i novinar toliko pao pod upliv G.B.-a da je povjerovao da je misliti svojom glavom, kako nije dopušteno, zapravo zabranjeno?

- 10:07 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>