ponedjeljak, 10.11.2008.

dva milijuna silovanih Njemica

Vojnici pobjedničke Crvene armije silovali su nakon završetka Drugog svjetskog rata u razrušenoj Njemačkoj najmanje dva milijuna Njemica. Autorica članka u "Jutarnjem listu" pita se zašto se do sada o tome malo, praktički nimalo govorilo.

Ne bih rekao da se za to nije znalo. Recimo, da ne idemo daleko, ja sam znao. Dapače, sjećam se da sam sredinom osamdesetih godina razgovarao o tome s Oskarom Davičom povodom iscrpnog napisa u dnevnim novinama o knjizi neke njemačke novinarke upravo na tu temu.

Oketa je bio u Njemačkoj nakon rata, i to u onom dijelu koji su zauzeli Saveznici. Najblaže rečeno i nedvojbeno točno, ne može se reći da silovanja nije bilo i u tom sektoru. Međutim, čim se situacija koliko-toliko normalizirala, prijetnje ili upotreba sile za dobivanje seksualnih usluga su iščeznule. Čemu se upuštati u silovanje (osim ako nije posrijedi neki patološki tip) zbog onoga što se daleko kvalitetnije može dobiti vrlo jeftino? Prvo, zbog nedostatka muškaraca izginulih u ratu, Njemice su same tražile društvo mladića koji su došli s okupacionim vojskama. Drugo, vladala je oskudica, čak i glad, pa su se prostituirale s onima koji su imali što ponuditi, a to su opet bili strani vojnici. Hitlerova tlapnja o čistoj bijeloj nadrasi urodila je u konačnici velikim brojem Nijemaca-mulata.

Ono što je Oskara začudilo bilo je da su pored novca za nadoknadu za seksualne usluge, Njemice prvenstveno tražile najlon čarape i cigarete. (Moguće je da su najlon čarape bile potrebne kao sredstvo za rad kojim su se zarađivale cigarete, a cigarete su se mogle zamijeniti za kruh u vrijeme kada je novac malo značio.) Ono nad čim se zgražao bilo je da su podrumi razrušenih zgrada u kojima su Nijemci živjeli bili prekrcani tepisima, goblenima, umjetninama, skupocjenim posuđem, bundama, nakitom, skupocjenim namještajem i drugim dobrima očito opljačkanim iz zemalja koje je osvojio Treći Raich, ali - umjesto da ih pokušaju prodati - brojne Njemice su se radije prostituirale da bi sačuvale nagrabljeno.

Možda se šutjelo o sudbini Njemica koje su silovali Rusi da bi se izbjeglo spominjanje onih koje su silovali Amerikanci, Englezi i Francuzi. Uostalom, biti žrtva silovanja nije sramota. To je nesreća, a kao sramotu je mogu vidjeti samo primitivci. Nitko se ne voli prisjećati neugodnih događaja i najzdravije ih je što prije zaboraviti, da bi se nastavilo živjeti bez opterećenja, međutim u ovom slučaju postoji i razlog zašto je bolje sve zataškati. Nije bilo praktične mogućnosti da se kazne silovatelji, a zataškavanje lažne sramote bilo je daleko bezbolnije nego suočiti se s pravom.
- 09:46 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker