subota, 01.11.2008.

SF- svisveti

U svijetu u kojem živimo jedna od temeljnih postavki je - materija je neuništiva. Tako se barem učilo u školama prije nego su otkrivene crne rupe u svemiru i prije nego su znanstvenici dokučili da je najsitnija čestica materije ustvari - energija., potpuno nematerijalna. Što danas uče, pojma nemam. Ne bih se čudio da to pitanje oprezno zaobilaze, kao što nije čudno ni da mnogi pribjegavaju najjednostavnijem joker-odgovoru: Bog je sve zamiješao, pa oni time ne trebaju razbijati glave ni kvariti probavu nakon jela.

U svijetu koji zahvaćamo svojim osjetilima, materija je i dalje neporeciva. Svugdjeprisutna, opipljiva. Ipak, ljudski rod je razumom uspio prodrijeti i dalje, na atomsku razinu, spoznati je, pa čak i uplitati se u nju i iskorištavati zbivanja na tom nivou, što je samo potvrda prethodnog znanstvenog uvida. Prema tom uvidu, atomi su najsitnije čestice materije koje još zadržavaju njena svojstva, a čine naš svijet, naš svemir.

Prisjetimo se na ovom mjestu nečega što sam već spomenuo u jednom ranijem postu: kada bi atom bio veličine ping-pong loptice i nalazio se na sredini nogometnog igrališta, prvi najbliži atom bio bi ping-pong loptica u najdaljem redu sjedala u gledalištu.

Zamislimo samo tu ogromnu prazninu među atomima! Ono što osjetilima doživljavamo kao čvrsto željezo, kamen, staklo ili povezanu vodu, na atomskoj razini sastoji se gotovo od ničega!

Kad već postoji toliko praznog prostora, tko nam kaže da pored bijele ping-pong loptice ne postoji i crvena, a druga crvena loptica na suprotnom kraju gledališta od druge bijele? I kao što bijele loptice, atomi, čine naš svemir, tako crvene tvore neki drugi koji istovremeno postoji na prostoru koji zauzima naš, a da među njima nema nikakvog (poznatog) dodira. Nazovimo taj mogući "crveni" svemir paralelnim svemirom, premda "paralelno" nije ponajbolja riječ jer bi paralelni svemiri bili udvojeni u svim mogućim dimenzijama, a da se zauvijek nigdje ne dodirnu. Ako postoji jedan paralelni svemir, zašto ih ne bi bilo i više? Pored crvene ping-pong loptice mogla bi se nalaziti žuta, pored žute još žutija, i tako da se iscrpu sve nijanse spektra boja.

O paralelnim svemirima za sada je moguće samo spekulirati. Ako ih ima, koliko ih ima? Bezgranično, ili je broj nekim prirodnim zakonom ograničen? Ako je ograničen, da li je bliži jednoznamenkastom broju šest ili broju šest milijardi šest stotina šezdeset i šest milijuna šesto šezdeset i šest tisuća i šesto šezdeset i šest? Je li svaki od tih svemira potpuno nezavisan od svih ostalih ili među njima postoje neke veze? Da li se novi stvaraju iz starih do u beskonačnost ili pojava najnovijeg znači da se najstariji poništava?

Možda se u svakoj sekundi otkako je svijeta i vijeka stvori onoliko novih svemira koliko je bilo različitih mogućnosti da se zbivanja dalje razvijaju? Recimo, iz trenutka dok ovo pišem mogu nastaviti u onaj u kojem pišem i dalje, onaj u kojem prekidam pisanje, onaj u kojem štucnem , onaj u kojem ustajem sa stolice… i tako dalje. Svaka od tih mogućnosti treba se pomnožiti sa svakom od mogućnosti koje se nalaze pred suprugom u susjednoj sobi, a svaki od ishoda s onim što bi mogao napraviti naš sinac, te sve te ishode pomnožiti s bilo čime što bi mogao napraviti naš pas, i tako - dodavanjem novih faktora - do u nedogled. To bi značilo da u svakom trenutku praktično na istom mjestu u isto vrijeme aktualno postoje sve teoretske mogućnosti tog vremena, što bi značilo da vrijeme zapravo ne postoji, nego njegov privid nastaje u kretanju svijesti od jednog fakticiteta do drugoga.

U nekima od tih stvarnosti uspio sam vam objasniti što sam htio reći ovim tekstom, i vi zapanjeno i zadivljeno - dok mrtvi ustaju - ne možete suspregnuti uzvik "Tako dakle!"
- 11:24 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker