subota, 25.10.2008.

pucanj ispred "Limba"

Što je gore: banda razularenih nasilnika kojima je dosadno, pa bi se zabavili iživljavajući se nad bilo kim tko im padne šaka ili profesionalni kriminalci spremni izvršiti bilo kakav nalog na štetu naznačene žrtve? Za žrtvu je to svejedno. Svejedno je i inače jer su prvi najčešće tek pomladak drugih, ili su i jedni i drugi zapravo isti, prvo u slobodno vrijeme, a drugo kad su na radnom zadatku.

Nesreću da se nađe na putu takvih imao je Radomir S., stariji, miroljubiv i pristojan čovjek, zašavši prije tjedan dana u popularno okupljalište mladeži i umjetnika, "Limb". Nesreću da nalete na njega imali su i nasilnici, od ranije poznati policiji, jer nisu znali da ima uza se pištolj.

Dobro, sad se možemo pitati zašto jedan civiliziran i miroljubiv čovjek, k tome još i umjetnik, nosi pištolj u džepu, ali ako se prisjetimo niza žrtava nasilja u posljednje vrijeme, što je dovelo do psihoze koja se ogleda i u nedavnom saznanju da je čak i jedan župnik nabavio pištolj, ne moramo se ništa pitati.

Stiješnjen između ubojstva Ivane Hodak i atentata na Pukanića, događaj je pobudio tek minimalnu medijsku pozornost, iako bi u uobičajenim okolnostima vjerojatno zadobio vrhunski publicitet. Tek danas je u "Jutarnjem listu" Tomislav Čadež pisao opširnije o tome. Prema podacima do kojih je došao "Vjesnikov" novinar razgovarajući s više gostiju "Limba", sve je počelo dolaskom skupine nabildanih kratko ošišanih mladića koji su krenuli maltretirati prisutne, uzimati im cigarete, tjerajući ih da im ustupe mjesta kako bi oni mogli sjesti i slično; trnjanska varijanta "Divlje horde" Sama Peckimpaha. Uskoro je došlo vrijeme i za zatvaranje lokala, Radomir je izišao i krenuo ka svom parkiranom automobilu, ali se putem na njega obrušila bijesna skupina, izudarali su ga, srušili na pod i cipelarili. Naišao je i Radomirov prijatelj s kojim je za vrijeme boravka u "Limbu" stajao uz šank i razgovarao. Mladići su se napadači sručili i njega. Ne zna se kako bi on prošao jer je sve prekinuto pucnjem nakon kojega je Željko Č. ostao ležati s metkom u čelu. Srećom je preživio, ali će taj događaj zauvijek pamtiti. Zauvijek obilježen ožiljkom, pitanje je hoće li se i opametiti.

U ovom slučaju naizgled je sve jasno. Kuriozum je prvenstveno u raspletu. U uobičajenom završetku nasilnici bi nestali u noći, a Radomir se oporavljao još mjesecima, ako ne bi izdahnuo odmah ili tek nakon dvanaest dana. Policija bi izdala saopćenje i sve bi ubrzo bilo zaboravljeno pod lavinom novih sličnih događaja. Ovom prilikom ispalo je upravo suprotno. Teško ozlijeđen ostao je onaj koji bi se inače sutradan s drugarima uveseljavao međusobno si prepričavajući zajednička junačka djela. Niz u kojemu su Dušan Miljuš, Igor Rađenović, Josip Galinec i Luka Ritz je prekinut.

Da li će se pravda, do sada prepuna razumijevanja i naklonosti prema barabama, Mamićima i Žugićima, ovaj put trgnuti i napraviti nešto pošteno ili i Radomira S. čeka sudbina Ane Magaš?
- 21:30 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker