ponedjeljak, 13.10.2008.

nezadovoljstvo prevravnopravne


DOBRI ODNOSI

U FINACIJSKOM ŠKRIPCU




Žene se žale da nisu ravnopravne s muškarcima. Za potkrjepu broje statističku zastupljenost na odgovornim mjestima u državnom aparatu, političkim strankama i značajnim poduzećima. Brojkama dokazuju da su slabije plaćene od svojih kolega.

Kod nas u kući nema tih problema. Moja voljena supruga redovito zarađuje dvostruko više od mojih neredovitih primanja i vodi glavnu riječ. Mi imamo drugih problema, zapravo obrnutih.

Kao i u svakom braku, pretpostavljam, imamo bolja i gora razdoblja. U dobrima sve teče glatko, a lošima smo na rubu razvoda. Kad je loše, onda je loše, bolje da ne pričam. A kad je dobro, dovoljno je da se sjeti kako zarađuje dvostruko više, pa se ozlovolji. Ionako je sklona pretjeravanju, a kad je loše volje još i više, pa sam - prema njenim riječima - zapravo ništkoristi i samo na teret. Financijska stiska obavezno dovede i naš brak u škripac. Zašto ne zarađujem kao ona, pa ne bi bilo nikakvih problema?

Kad bi ona zarađivala kao ja, također ne bi bilo nikakvih nesuglasica. Živjeli bismo skučenije, imali bismo manje prohtjeve, problema bi bilo dvostruko više, zajednički bismo kukali, ali mi ne bi imala što predbacivati. Ovako umjesto da se radujem što ona bolje zarađuje, moram zbog toga stalno trpjeti. Tim više što je bilo nekih razdoblja zajedničkog života kada sam ja znatno više privređivao, i tada nije bilo nesuglasica.

Toliko o ravnopravnosti.




<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker