nedjelja, 12.10.2008.

tata uči od sina



Sinko Dinko Mandarinko uči u školi vrste riječi. Provjeravam kako je savladao gradivo. Na redu su glagoli. Zadovoljan sam njegovim razumijevanjem, ali mi se čini da bi mogao bolje savladati ono što "školski" treba reproducirati pred pločom. Stalno zaboravlja napomenuti koje su vrste riječi promjenjive, a koje nepromjenjive. Ako ga pitam, zna, ali sam od sebe tome ne pridaje nikakvu važnost, niti bi se bez potpitanja sjetio napomenuti.

- To je potpuno nevažno za kiberoverzime - veli on.

- Za što?

- Za kiberoverzime.

- Što su kiberoverzimi?

- To je vrsta riječi čije značenje ovisi o boji glasa i pokretu rukom…

- Odakle ti to?

- Ja sam izmislio.


Razmišljam. Kiberoverzimi nedvobeno postoje. Nije ih izmislio, neprecizno se izrazio, zapravo ih je samo uočio i imenovao. Nije loše izabran ni naziv za njih. Da li da insistiram da usvoji školsko gradivo onako kako bi sigurno bez muke mogao, onako kako se očekuje, ili da ga pustim da ide dalje po svom?



<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker