nedjelja, 04.05.2008.

vrag na mukama - 5

(ako ste propustili početak ove priče, nalazi se OVDJE)
Izjurio sam na balkon i propeo se uz ogradu: zraka! Zraka! No svježi zrak, umjesto da me otrijezni još me opio i plam ludila, umjesto da se ugasi, samo se razbuktao. Kao da su mi izrasla zmajeva krila i iznikli vampirski zubi!

Željezo se kuje dok je vruće! Zašto bi bilo nemoguće da mladica sada izgara od strasti za mnom? Zasigurno igram ulogu u njezinom sazrijevanju kao zanimljiv primjerak muškarca, to što sam stariji može joj imponirati, nikada se nije uklapala među vršnjake, oduvijek je bila zrelija od svoje generacije, lako moguće da su je njeni godišnjaci razočarali svojom neozbiljnošću. Ako me već godinama priželjkuje, a osjetila je da joj je vrijeme postati ženom, zna da mi se može s povjerenjem prepustiti. Strašna je snaga nagona kada eruptiraju, lako mogu zamisliti kako je razdiru da ne može više izdržati.

Zašto bi bilo nemoguće da tako mlada ljepotica fokusira svoje seksualne i emocionalne težnje prema starijem muškarcu poput mene? Pa i supruga mi je mlađa dvadeset i nešto godina, spada u mlađe žene, a bogme je i ljepotica! Kad se ona mogla zaljubiti, i do sada nije požalila što se udala, što netko još mlađi ne bi mogao isto tako? Koliko je već prvo nevjerojatno, nevjerojatno je i drugo, no kako se prvo ostvarilo, zašto ne bi i drugo? Znam niz žena koje vole isključivo znatno starije muškarce od sebe, samo takve kroz život nižu; zašto Saša ne bi bila jedna od tih? Ako već jeste, zašto ja ne bih bio prvi?

Uostalom, postoje izuzetne okolnosti. Ne trebam biti ni matori milijunaš, ni jet-set bonvivan, ni narkodiler. Izuzetne okolnosti smo ona i ja i cijela povijest naših odnosa otkada se rodila, te dvije paralelne linije između kojih oduvijek titra obostrana privlačnost, koje su sve bliže i bliže i kat-tad, uskoro, će se presjeći…

Zašto ja ne bih napravio prvi korak? Nagrada je bajna…Mogu nazvati njezinu majku i zamoliti da mi pošalje neku knjigu, kao - hitno mi je potrebna, a nemam vremena svratiti do njih, neka pošalje kćerku da mi donese… Sigurno bi mi uslišala molbu. A da dobijem malu na samo, dovoljno sam iskusan da bih je mogao obrlatiti, ne bi imala obrane. Malo laskanja, malo lascivnosti, malo mentalnog golicanja, malo dovođenja u nezgodnu situaciju… I ne bih je trebao ništa odviše nagovarati. Teško žabu u vodu natjerat! Jest da bi to bilo nisko i podlo, i ja to ne bih nikada, ali mogao bih… Mogao bih, ali neću, što znači da ipak mogu, iako neću, no glavno je da mogu…

Mogao bih je dobiti na više načina, ona je zapravo već moja, samo je trebam ubrati, kao da je zrela jabuka malo potresti drvce da mi sama padne u krilo… Kao ono kada smo s obiteljima bili u Čateškim toplicama i igrali se u toploj vodi, samo me je prisustvo naših najbližih spriječilo da je ne opalim odmah ondje, u bazenu, ne obazirući se na sve druge kupače. Morao sam ostati još pola sata duže u vodi nakon što je izašla, da mi se spusti toliko da i ja mogu izaći. Mogao bih je bez muke nagovoriti da ponovimo taj izlet, ali sami, da pobjegnemo od svih ostalih i čuvamo to kao našu tajnu.

Zašto bih ja trebao napraviti ikakav prvi korak, kada ga je Saša sama već napravila poslavši poruku? Ona je odabrala moment, na meni je samo da prihvatim i nastavim. Ako se naše životne linije trebaju presjeći, sada je čas! Ja mogu samo odbiti, upropastiti priliku. Ako je propustim, ona padne nekome drugome u ruke, tko zna hoće li mi se ikada više prilika ponoviti? Bilo mi je jasno: velika je vjerojatnost da se situacija može opisati sa "sad ili nikad!"

Hoću! Hoću! Što košta da košta! Istina da si nikada ne bih oprostio da mi se odnosi s njezinom majkom, dobrom prijateljicom, zauvijek pokvare, ali tko ne riskira, niti ne profitira. Jeste da mi pomisao na kalašnjikov koji njen stari skriva negdje u podrumu nije prijatna, ali jebeš frajera koji nema petlju! Jeste da mi supruga, kada bi tako nešto saznala, nikada ne bi oprostila, ali što mogu kada je jače od mene? Hoću Sašu! Činilo mi se da bi imati Sašu, samo jedanput u životu, značilo da sam se i imao zašto roditi. Možda bi me to oslobodilo da nadalje mogu smireno nastaviti svoj život, no istovremeno mi je bilo jasno da bih jednako lako, da je samo jednom okusim, mogao postati raspomamljeni bezumni ovisnik koji nadalje ne može bez nje živjeti.

"Sad ili nikad" imalo je još jedno značenje. "Sad ili nikad" mogao sam upropastiti svoj život kao nikada ranije i kasnije.

(nastavak OVDJE)
- 00:19 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker