petak, 22.02.2008.

svjetla strana mračnih misli

Smrt. Opora riječ, reže dok se izgovara. Iza riječi je još neugodniji pojam, neprijatno ga je i pokušati predočiti. Svi se osjećaju najbolje kada zaborave da tako nešto postoji i neumitno ih čeka. Kad smrt zadesi nekoga bliskog, očajavamo i tugujemo, kada se zadesi u blizini, uplaši nas. Mnogi su tada skloni zavapiti - zar smo rođeni samo da bi umrli?! Zašto smrt uopće postoji? Kako bi bilo lijepo živjeti da je nema!

Zaista? Kako bi izgledao svijet bez smrti?

Da nema smrti, nitko ne bi umirao. "Nitko" podrazumijeva i mikrobe i crve i gliste i sve insekte i krokodile i lavove i - da ne duljimo - sve živo, pa tako i ljude, a da ne spominjemo trave i biljke. Zemlja bi izgledala sasvim drugačije. Kada ne bi bilo smrti oko Zemlje bi bio sloj od tako sto kilometara virusa, zatim sto kilometara mikroba, zatim sloj u kojemu bi bilo živ svaki od milijuna milijardi svake od milijun i pol vrste insekata, a kako bi bilo živi svi rođeni od kako su se kukci pojavili, te kako bi se i dalje razmnožavali, sami insekti stvorili bi oko svega sloj od oko nekoliko tisuća kilometara. Zatim bi trebalo pridodati još po stotinjak kilometara svake postojeće žive vrste i - nisam tako dobar s matematikom da bih mogao precizno izračunati - Zemlja bi sa svim svojim živim bila velika otprilike kao jedan, dva ili tri Sunčeva sistema.

Već iz ovoga vidljiva je prva činjenica - život bez smrti bio bi naprosto nemoguć.

Drugo, kako ne bi bilo smrti, u tim nemogućim uvjetima nitko ne bi mogao umrijeti. To u prvom redu znači da bi svi mesožderi bili cijeli vječni život gladni, a u drugom da bi takav život, za svakoga pritisnutog tisućama kilometara slojeva drugih živih bića, bez mogućnosti i da se udahne, a kamoli pokrene, bio prokletstvo. Nit bi se moglo živjet, niti mrijet. Život bez smrti bio bi neopisivo gadan.

Tako bi izgledao svijet kojega znamo kada smrti ne bi bilo. Međutim, da je evolucija krenula nekim drugim tokom da nadomjesti nedostatak smrti, Zemlja bi vjerojatno bila oklopljena s oko sedamnaest metara nekakve jedinstvene neizdefirencirane žive sluzi, i to bi bilo to.

Dakle, kada se nađete na vrhu neke planine odakle puca spektakularan pogled, kada se suočite sa neodoljivo dirljivim zalaskom Sunca za morski horizont ili kad izađete iz svoje kuće i bacite prvi pogled na kuće na suprotnoj strani ulice, ako vam u tom trenutku slučajno padne na pamet smrt, slobodno uskliknite "Hvala smrti na svemu što postoji, hvala smrti što nam sve ovo omogućuje!"

Pomisao na smrt ne bi vas smjela zaplašiti ni oneraspoložiti, ne bi vas trebala u ničemu zaustaviti. Upravo obrnuto. Dok smo živi trebala bi postojati samo jedna glavna misao-vodilja: iskoristimo to što nam je dano na najbolji mogući način!
- 21:32 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker