četvrtak, 07.02.2008.

blagodat od opismenjavanja žena

"Žensko pismo", literatura žena, općenito žene-pisci… sve to od sveg srca podržavam. Sjajna je to! Velika je blagodat biti oženjen za ženu-pisca. Što više piše, to manje priča.

Bio sam večeras na promociji nove knjige Marine Šur-Puhovski, "Nesanica". Nisam još pročitao, ali uopće ne sumnjam da je to sjajna knjiga. Autoričin suprug Pule i ja stajali smo na najdaljem rubu gomile uzvanika i potiho izmjenjivali misli o životu, pa i o literaturi.

- Vidi, vidi… - upozorio sam ga osluškujući izlaganja recenzenata i predstavljača. - Svako malo spominju neki lik iz knjige koji se naziva "muž".

- Aha - potvrdi Pule. - Ima o tom negativcu najmanje pedeset stranica. Sve ono: veliko razočaranje, životna zabluda, nepouzdana ličnost, prljavac, samo pravi nered po stanu i tako…

- Blago tebi! - uskliknuh. - Ti to dobiješ u knjizi, ni ne otvoriš, pa odložiš na policu i možeš reći da si čitao. A mi, čije žene nisu pisci, moramo sve to saslušati! Moramo slušati iz dana u dan, stalno jedno te isto, i to još bez recenzenata i kritika da finim riječima sve objasne!

Sve si nešto mislim, kako da nagovorim suprugu da sve što mi ima zamjeriti iznese u pismenom obliku?





<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker