nedjelja, 23.12.2007.

razlog za odlazak

Više je razloga zbog kojih posljednjih dana često pomislim na Ivana Pavkovića. Jedan od njih je što je stisla ova smrzavica, pa dok oko ponoći posljednji puta na dan šećem psa po surovoj hladnoći mrznu mi prstići na nogama, rukama, obrazi, uši i nos. Nikada prije ni kasnije nisam se nasmrzavao kao potucajući se zimi po planinama Crne Gore dok sam služio vojsku, a kada sam izlazio zarekao sam se za vječna vremena: prioritet u životu mi je da nikada više ne trpim hladnoću i nejebicu. Sve ostalo mogu kako-tako podnijeti, mogu i ovo dvoje, ali neću! Neću, pa neću!

Ima tako stvari koje čovjek neće, pa neće. Od zimskih aktivnosti priznajem jednino sjedenje uz toplu peć i valjanje pod debelim poplunima. Ivan Pavković tako nije želio živjeti u domovini, iako je kao doktor mogao živjeti pristojno, već je još pedesetih godina, među prvima koji su dobili pasoše, otišao u svijet. Prvo je živio u Njemačkoj, pa u Francuskoj, a naposljetku se skrasio u S.A.D. Viđao sam ga kada je dolazio ovamo, sretali smo se po Evropi, dopisivali se, razmjenjivali knjige, a jednu Novu godinu dočekali smo u Key Westu, na jugu Floride. Kontinentom su harale gadne snježne oluje, no u Key Westu su ulicama hodale bosonoge preplanule dugokose tinejdžerke u kratkim hlačicama i samo s maramama oko grudiju. Navečer smo igrali šah, pili whiskey i razgovarali o svemu i svačemu, pa smo se nužno prisjetili i našeg Zagreba u kojemu u to vrijeme mora da je bilo sivo, hladno, bljuzgavo, gužve u tramvajima i tramvajski zastoji, odurno… To me navelo da se napokon odvažim upitati ono nikada nije spomenuo - zašto je uopće otišao iz Zagreba, Hrvatske, Jugoslavije, Evrope…?

Očekivao sam nekakvu mračnu priču o politički neslaganjima, neuklopljenosti, sukobima, proganjanjima, s tim povezanim osujećenostima i razočaranjima, prijeratnoj sirotinji i poslijeratnoj oskudici, jednu od onih mučnih priča iz dijaspore, no kako je ipak proteklo tridesetak godina nadao sam se da će mi se konačno povjeriti. Kada mi je kratko odgovorio, odgovor mi je bio u potpunosti razumljiv, ubjedljiv, prihvatljiv i dostatan:

- Bilo mi je zima.
- 11:07 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (12) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker