Kroz najveći dio ljudske povijesti na svijetu nije bilo ogledala. Nije bilo ni fotoaparata kojim bi se mogla napraviti fotografija. Slikari su slikali neprecizno, pa je bio uspjeh razaznati na zidu pećine išta više od toga jesu li nacrtani ljudi ili jeleni. Nije bilo ni izloga u koje bi se prolaznik usput ogledao. Na najvećem dijelu svijeta nije bilo ni mlake nad koju bi se moglo nadnijeti, a kamoli bistrog jezerca u kojemu bi se moglo ogledati. U svijetu bez ogledala ljudi su znali kako izgleda sve na dogledu, osim samog središta svoje panorame, izvorišta pogleda - vlastitog lica. Nitko nije znao upravo ono što su znali svi oko njega - kako on sam izgleda. Nitko nije znao upravo ono što ga je najviše zanimalo. Svijet bez ogledala trajao je stotinama tisuća godina prije nego je izrađeno prvo, i još tisuću godina dok je ogledalo postalo svakodnevno, svima dostupno i uobičajeno. Zato su bile tako dragocjene ljubavne riječi jer su ljubavnici jedini sposobni neprekidno gledati jedno drugoga u lice i opisivati što vide. Ljubavne riječi milenijima su bile jedina ogledala. Zato su i danas neodoljivi ljubavnici oni koji mogu blagoglagoljivo, upečatljivo i uvjerljivo pričati o onome što vide i što ih oduševljava. Osnovni zadatak ogledala Snjeguljičine maćehe bilo je da zloj kraljici neprestano ponavlja da je najljepša na svijetu. Pogled u ogledalo utažuje znatiželju i veseli, te je u mnogim narodima običaj da se u kućama u kojima se žaluje ogledala prekrivaju. Moć ogledala u tadašnjem svijetu ogledala se i antičkom mitu o Meduzi. Strašna je bila, zastrašujućeg iscerenog lica sa zmijama umjesto viticama kose. Tko bi je pogledao, skamenio bi se od strave. Perzej se sjetio uglačati svoj štit da se na njemu sve zrcalilo. Meduza je u Perzejevom štiti spazila odraz svog lica i skamenila se za vječna vremena, tako da ju je Perzej lako skratio za glavu. U svijetu bez ogledala mogli su prvi istraživači za ogledalca dobivati od polinezijskih poglavica i afričkih kraljeva njihove kćerke, (kojih su ionako imali toliko da nisu znali što bi s njima,) otoke i vreće bisera. Venecija je bila svjetska sila između ostaloga i zato jer je čuvala tajnu proizvodnje ogledala kao što je danas jedan od pritoka bogatstvu Japana proizvodnja raznorazne elektronske video opreme. I danas se može čuti uzrečica koja je preostatak vjerovanja, da razbijeno ogledalo donosi sedam godina nesreće, no predrasuda je zaostatak iz vremena kada je njezin sadržaj bio bukvalna realnost: ogledalo je bilo tako skupo da je onaj tko ga je razbio trebao sedam godina robovati da bi ga otplatio. Zapisujem opis svijeta bez ogledala neka se ogleda u njemu svijet koji više ne postoji, kao što su i drugi moji zapisi fragmenti razbijenog ogledala koji pohranjuju u jantar pisane riječi ono što odrazuju. |
Rujan 2021 (1)
Kolovoz 2021 (1)
Travanj 2021 (1)
Ožujak 2021 (1)
Veljača 2021 (1)
Siječanj 2021 (1)
Prosinac 2020 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (5)
Rujan 2020 (6)
Kolovoz 2020 (9)
Srpanj 2020 (7)
Lipanj 2020 (4)
Svibanj 2020 (3)
Travanj 2020 (2)
Ožujak 2020 (2)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (7)
Listopad 2019 (4)
Rujan 2019 (6)
Kolovoz 2019 (7)
Srpanj 2019 (9)
Lipanj 2019 (5)
Svibanj 2019 (2)
Lipanj 2018 (2)
Svibanj 2018 (4)
Travanj 2018 (4)
Ožujak 2018 (5)
Veljača 2018 (3)
Siječanj 2018 (2)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (2)
Rujan 2017 (1)
Kolovoz 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (2)
Travanj 2017 (4)
Ožujak 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (2)
Prosinac 2016 (3)
Studeni 2016 (3)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (8)
Srpanj 2016 (7)
Lipanj 2016 (8)