četvrtak, 06.12.2007.

govorite li pseći?

Katkad je lako razumjeti što nam psi žele reći. Ima ih vrlo inteligentnih: donesu povodac za šetnju i spuste ga gospodaru pred noge, što znači da hoće van. Mlataraju i štropoću praznom zdjelicom za jelo, što znači da su gladni. Uspravljaju li se na stražnje noge pred pipom za vodu, hoće reći da bi pili. Takve inteligentne pse može razumjeti i svaki bedak, ali oni su ipak toliko malobrojni, koliko su bedaki mnogobrojni.

Složenija je situacija kada pas nije tako precizan u izražavanju. Tada ga može razumjeti samo onaj tko ga poznaje. Recimo, pas dođe i hoće, nešto hoće, vidi se da bi najradije progovorio, ali ne može. Što hoće? Na sreću, popis onoga što bi uopće mogao poželjeti nije dugačak. Ako je postrani zdjelica za vodu puna, nije žedan. Ako je od onih pasa koji jedu jednom na dan, a dovoljno se najeo prije sat vremena, ne traži hranu. Ako je naučen da ga u pet poslijepodne izvode u šetnju, a pet sati je prošlo prije deset minuta - to je to!

Ako se pas obraća nekome tko ne zna ništa o psima, taj će vidjeti jedino da pas laje, a razumjeti neće ništa.

Dakle, da bi se razumjelo psa, potrebno je znati što on u pojedinom trenutku treba. Kad se zna što treba, to i želi. Što god govorio, traži od onoga za koga misli da mu to može priuštiti upravo to. Što je glasniji, to je želja jača ili urgentnija.

Ustvari je isto i s ljudima, samo što se ne smijemo zavarati sadržajem onoga što govore. Ljudi su daleko složeniji zato što je popis onoga što bi mogli tražiti mnogo opsežniji nego kod pasa, pri čemu su ljudi skloni željeti i ono što im ne treba. Nasreću, neki su ponekad sposobni jasno i precizno izreći što žele.

Evo, na primjer, meni bi trenutno najviše odgovaralo da me neko pristalo žensko stvorenje nježno povlači vještim prstićima za moju usamljenu šufnudlu i mijesi je nježnim glatkim dlanovima. Uostalom, malo kada mi to ne bi prijalo.











<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker