korijeni istraživačkog novinarstva

srijeda, 14.11.2007.

DRUGARICA ŽENA,

RADNIK i OMLADINAC

Dok smo radili u "Omladinskom tjedniku", jedna od najgorih kazni kada je tko štogod grdno zgriješio bila je da ga se pošalje napisati izvještaj s neke smrtonosno dosadne konferencije koji se kasnije obično nije ni objavio. Ne sjećam se što je to Bešker izveo da ga je Tonči Vujić, glavni urednik, potjerao da prisustvuje izbornoj konferenciji gradske organizacije Socijalističkog saveza radnog naroda Hrvatske. Uglavnom, sjedi Bešker ondje i smrtonosno se dosađuje, kad dođu na red izbori. Biralo se novo rukovodstvo: predsjednika, tri potpredsjednika, tajnika, itd…Prema tada važećim pravilima igre, jedan potpredsjednik trebao je biti radnik iz neposredne proizvodnje, jedan je trebao biti omladinac, a jedan žena. Jedan od izabranih potpredsjednika bila je O.J., radnica, omladinka i žensko. I, da bi stvar bila bolja, nije ni bila prisutna tom prigodom. Tu Beškerov novinarski nerv skoči. Odjuri on u jednu od pokrajnjih soba još dok konferencija nije ni završila, spopadne službenice koje su servisirale konferenciju i iskamči adresu novoizabrane potpredsjednice.

S adresom u džepu Bešker uskoči u taksi. Novoizabrana potpredsjednica stanovala je u kućerku negdje na periferiji Zagreba. Bešker je zatekne u dvorištu iza kuće kako u limenom koritu na drvenoj rifljači pere rublje. On pravo k njoj i čestita joj na izboru za potpredsjednicu zagrebačke gradske organizacije Socijalističkog saveza radnog naroda Hrvatske. Budi-Bog-z-nami, zgraža se žena, što je vama i tko ste vi?! No Bešker joj, prije nego ga je mlatnula mokrim rubljem, uspije objasniti što se dogodilo. Čim mu je povjerovala, Bešker objasni da je požurio kako bi prvi dobio od nje intervju za novine. Tu O.J. prekine pranje, popravi frizuru, Bešker izvuče magnetofon i smrtno ozbiljno počne postavljati pitanja o njezinom viđenju društveno-političke situacije, mjestu Socijalističkog saveza radnog naroda u društvenom sistemu socijalističkog samoupravljanja i njenom programu rada koji će provoditi sada kada je izabrana na tako značajnu poziciju.

U međuvremenu je izborna konferencija završila. Službenicama je bilo sumnjivo kako se Bešker raspitivao za adresu, pa prijave slučaj nekom od odgovornih drugova. Neki novinar se raspitivao… Iz kojih novina? Iz "Omladinskog tjednika". "Omladinskog tjednika"! Koji novinar? Neki Bešker… Bešker! Odgovorni drugovi nisu bili bedaci i odmah shvate da je na pomolu pizdarija. Odmah se hvataju telefona i pokušavaju dobiti drugaricu O.J., ali ona nije imala telefona kod kuće, te sjednu u auto i jurnu do nje.

Za to vrijeme se Bešker već vratio u redakciju "Omladinskog tjednika" gdje smo Tonči Vujić i ja ispijali votku slaveći što je posljednji broj upravo bio poslan u tiskaru. Uto dolazi Bešker i, pazi ovo - vraća se s izborne konferencije zagrebačke gradske organizacije Socijalističkog saveza radnog naroda Hrvatske, a usta mu od uha do uha. Nismo mi popili toliko votke da odmah ne bismo znali da to ne može bit'. Što je bilo? On odmah ugura list papira u pisaću mašinu, i kako piše tako nam priča. Kako su se spretno dosjetili! Formalno sve u redu, ali očigledno je zahtjev "radnik, omladinac, žena" sveden na sprdnju. Kako ispriča, tako mi kažemo: piši, piši! Dok je on još pisao Vujić ode na telefon, nazove dežurnog urednika na regalu i kaže mu da iščisti pola strane za tekst koji će tek stići.

Bešker ispiše tekst i odmah siđe na ulicu, uskoči u prvi taksi, pa jurne u tiskaru. Nije još ni stigao do tiskare, a u redakciji zazvoni telefon. Zove osobno stari predsjednik gradske organizacije Socijalističkog saveza radnoga naroda Hrvatske, onaj koji je organizirao konferenciju i izbore kojima je Bešker prisustvovao, a koji će uskoro otići na drugu, još odgovorniju dužnost. Hoće razgovarati s glavnim i odgovornim urednikom "Omladinskog tjednika".

Za mlađe čitatelje koji ne znaju to vrijeme, bilo je to daleko prije nego je svatko imao u džepu mobitel. Dapače, mnogi nisu imali ni telefona. Gradska organizacija Socijalističkog zaveza, kao najveća gradska organizacija, bila je otprilike jednako jaka i značajna kao republička, predsjednik gradske organizacije bio je otprilike kao neki današnji ministar ili član vlade… A bilo je poslijepodne, svi uredi opustjeli, u tiskari više nije bilo šefova koji bi mogli išta narediti tiskarima, svi odgovorni drugovi se raspršili, pa nije bilo moguće ni naći nekoga tko bi nazvao u "Omladinski tjednik" i drugarski savjetovao da se suspregnemo pizdarija… Sistem nije bio 100% funkcionalan kasno poslijepodne.

Dakle, Vujić prihvati slušalicu, zavali se s jedne strane pisaćeg stola, ja s druge strane nadolijevam votku, te se on upusti u vrlo srdačan razgovor s vrlo odgovornim drugom iz Socijalističkog saveza. Socijalistički savez radnog naroda Hrvatske sa simpatijama pomno prati konstruktivne napore socijalistički orijentirane omladinske štampe… Lijepo, lijepo, kesi se Vujić. Socijalistički savez radnog naroda Hrvatske svjestan je da omladinska štampa radi u okolnostima oskudice financijskih sredstava i rado bi pomogao njen rad. Lijepo, lijepo, povlađuje Vujić, a s koliko biste pomogli? Pa, eto… i odgovorni drug izbaci sumu koja je bila otprilike pola onoga koliko smo trošili za cjelogodišnje izlaženje. Hm, veli Vujić, skromno… Dobro, suglasi se odgovorni drug, to bi moglo biti u prvom navratu, odmah, a uskoro bi možda mogli naći još toliko… Lijepo, lijepo, kaže Vujić, raduje nas način razmišljanja i razumijevanje Socijalističkog saveza. Ali! - kaže drug iz Socijalističkog saveza. Ima tu nekih nesporazuma i nespretnosti s kojima ne bi bilo pametno izlaziti u javnost… Ima li? - kao zgrane se Vujić. Ima. E, upravo tu mi vidimo ulogu omladinske štampe da nepokolebljivo i beskompromisno izlazi s takvim stvarima u javnost kako bi se one ispravile i ubuduće izbjegle! Nakon toga su krenuli u pronalaženje zajedničkih poznatih, citiranje zaključaka raznih značajnih konferencija i evociranje prigodnih izreka druga Tita, sve u najsrdačnijem mogućem tonu, a ja sam šutio i dolijevao.

Otprilike kada su završili razgovor, u tiskari je rotacija počela izbacivati prve primjerke novog "Omladinskog tjednika". Sat kasnije bili su već uvezani u pakete koje su kamioni i kombiji razvozili širom Hrvatske da ih prodavači mogu izložiti na kioscima čim otvore. Oni koji žele saznati više, a zalaze u arhive, mogu potražiti "Omladinski tjednik" broj 80 od 25. veljače 1970. godine.

Narednog dana je Beškerov članak bio glavna tema razgovora u uredima državne uprave i partijskim kancelarijama. Jedan od izabranih potpredsjednika, Macarol, odmah je dao ostavku. Nakon nekoliko mjeseci izbornu konferenciju su morali ponoviti, te je izabrano sasvim drugo rukovodstvo. Izlišno je napomenuti da obećanu drugarsku financijsku pripomoć od gradske organizacije Socijalističkog saveza nikada nismo dobili, ali to nas nije nimalo iznenadilo.

Jedino što ne znam gdje je sada onaj vrlo odgovorni drug iz Socijalističkog saveza, ako nije umro, ali ne bi me začudilo da je i dalje društveno-politički aktivan…Takvi, naime, ne zastarijevaju.

- 18:56 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>