utorak, 06.11.2007.

POVRATAK CRNE OVCE


--------------------------------------------------------------- svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima
---------------------------------------------------------------- bliže od Južne Amerike nenamjerna je i slučajna

Većina građana su djeca seljaka. Tako je i stari Horhe sve dao da se njegova djeca dokopaju grada. Iako nije imao ni dva razreda osnovne, vjerovao je u školovanje, znanje i marljivi rad, te je svojim znojem i žuljevima uspio odškolovati četvero sinova. Jedan je postao doktor, drugi profesor na sveučilištu, treći je radio na općini, a četvrti je još u bivšem sistemu vodio uspješni privatni obrt i trgovinu. I Horheov brat Huan imao je tri sina koji su otišli u grad gdje su postali uspješni i ugledni ljudi: dva su bili direktori, jedan u državnoj naftnoj kompaniji, drugi u velikom trgovačkom poduzeću, a treći brat bio je sudac. Imali su i neudanu sestru, šeficu računovodstva u automehaničarskom poduzeću koje je bilo i zastupstvo za prodaju stranih automobila. Kad su Horhe i Huan ostarili i onemoćali, nisu živjeli od mizerne poljoprivredničke penzije, nego su ih djeca pozvala u grad i brižno ih njegovala.

Sinovi su dobili unuke. Kako su se sinovi držali zajedno, sve probleme koje je život nosio uspijevali su lagano riješiti. Ako se neko u obitelji razbolio, o tome je brinuo doktor. Ako je neko dijete trebalo upisati u neku školu, javljalo se stricu profesoru. Ako je bilo kome zatrebala kakva dozvola ili potvrda, to je sređivao onaj iz općine. Ako je nekome naglo zatrebalo novaca, posuđivao je brat-privatnik. Ako se kome pokvario autombil, znalo se gdje će ići. Čak i u vremenima općih neštašica, svi u obitelji su imali i bonova za benzin i deterdženta i kave i šećera. Kad su djeca pozavršavala škole, za sve su našli zaposlenja, pa čak i za one kojima škola nije najbolje išla. Preko ljeta su se okupljali i skladno izmjenjivali u nekoliko vikendica koje su članovi porodice podigli na moru.

Naravno, u svakoj obitelji ima i barem jedna crna ovca. Jedan od unuka je bio divlji, nitko ga nije mogao ukrotiti. Iz nekoliko škola su ga izbacili, pa nijednu nije završio. Našli su mu nekoliko zaposlenja, ali nigdje nije prošao ni probni period. Provodio je dane i noći u skitaranju, bančenju s lošim društvom i volio se potući. Upustio se i u kriminal, pa je cijela obitelj zataškavala njegova nedjela i izvlačila ga, što je njega samo osokoljavalo da se upusti u još gore poduhvate. Napokon je počinio nekoliko nedjela koje porodica više nije mogla prikriti, pa je u posljednji čas pobjegao pred policijom i pričalo se da je završio čak u Europi, u Legiji stranaca.

Stari Horhe i Huan nisu dočekali da vide ostvaren svoj najveći san - samostalnu domovinu! Obojicu su pokopali u rodnom selu. Naredne godine doktor je otišao u mirovinu. Godinu dana nakon toga općinar i sudac su izgubili radna mjesta jer se otkrilo da su bili članovi Partije, a govorilo se za njih čak i da su Venezuelanci. Veliko trgovačko poduzeće u kojemu je jedan od direktora bio Huanov sin i automehaničarsko-zastupnička tvrtka u kojoj je radila neudana sestra su privatizirani i ubrzo propali, te su se oboje našli na burzi rada, a u njihovim godinama nije bilo mogući naći novo radno mjesto. Sestra se još nekako i snašla vodeći u fušu računovodstvo raznim obrtnicima, ali brat se propio. Profesor je prihvatio poziv da ode predavati negdje u Kanadu i otišao. Privatniku obrtniku i trgovcu je u prvo vrijeme odlično krenulo, ali onda se na njega nameračila nekakva mafija od koje ga nisu mogli zaštitit ni zakoni, ni sudovi, ni policija, i u kratko vrijeme je ostao bez svega. Direktoru državne naftne kompanije dali su dobru otpremninu i poslali ga u penziju, ali se ubrzo u promjeni valute njegova ušteđevina za stare dane potpuno istopila.

U to vrijeme je u domovini već bjesnio rat. Vikendice na moru su što opljačkane i usput popaljene, a u neke su se uselili izbjeglice koje nije bilo moguće iseliti. Cijela porodica bi spala na vrlo niske grane da se nije vratio Crna ovca.

Iskrsnuo je nanajavljeno, odmah kao visoki časnik nove vojske. Jedan od bratića ostavio je posao na kojemu nije dobivao plaću već mjesecima, pristupio u vojsku i postao njegov osobni šofer. Bila je jedna sestrična za koju su se svi svojevremeno pravili da ne znaju da se često znala pridruživati problematičnom članu obitelji u tulumarenju. Ona je primljena u vladajuću stranku, pa kada je zadovoljila razna stranačka tijela i organe, pri čemu su joj bančenja s bratićem priznata kao domoljubni rad, poslana je u diplomaciju na drugu stranu svijeta da je nitko nikada više ne vidi. Pokazalo se da su još nekolicina bratića i polubratića svojevremeno potajice učestvovali u pustolovinama s rođakom koji je napokon postao i General. Jedan je od posljednjeg referenta u nekoj banci preko noći imenovan njezinim direktorom, drugi je dobio fantastične bankovne kredite s kojima je kupio nekoliko poduzeća od kojih je pola njih namah upropastio, ali mu je ostalo dovoljno da vrlo pristojno živi, a treći, najnepismeniji, postao je vlasnik jedne televizije i pogrebnog društva. Generalov šofer je ubrzo prešao u nekakav državni fond koji je rasprodavao tvornice i zemljišta, a nakon nekoliko godina otvorio svoje građevinsko poduzeće koje je zdušno trgovalo naftom, oružjem i kokainom. General se pokazao i kao spretan poduzetnik, te je završetak rata dočekao kao vlasnik nekoliko luksuznih kuća, hotela, otoka, jahti i brodova, te s neograničenim novčanim sredstvima.

Vrlo brzo, kada je ikome iz porodice nešto zatrebalo, išao je prvo Generalu, a ovaj ga slao nekome od drugih rođaka koji su mogli pomoći. Jedino nije trpio one koji su mu ranije zagorčavali život kritizirajući što radi i gnjavili ga s raznoraznim prodikama, pa su te ostali članovi porodice izbjegavali i pazili da General ne pomisli da imaju išta s njima.

Onaj profesor u Kanadi pošandrcao i objavio nekakvu knjigu pod naslovom "Prevrat nakon prevrata". U njoj je pisao da je obitelj osnovna ćelija društva, pa kakve su obitelji, to utječe na društvo, a kakvo je društvo, to utječe na obitelji. Razvio je teoriju da u revolucijama na čelo društava dolaze elite, a nakon kontrarevolucija vodeće pozicije zauzima šljam. Šljam - propalice i marginalci, primitivci i kriminalci, lijenčine i bedaci, štetočine i ništkoristi. Iako knjiga nije prevedena ni na španjolski ni na portugalski, svi mediji su je toliko izkritizirali da su se profesora i vlastita djeca morala odreći.
- 10:00 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker