utorak, 16.10.2007.

slušanje opasnije od gledanja



Mnoge žene su nezadovoljne kad uoče da muškarci pogledavaju druge žene. Zdvajaju nad tom jednostavnom životnom činjenicom, zgražaju se, tumače to kao nekakvu ljubavnu izdaju ili pokazatelj želje za nevjerom, dokaz muške nezajažljivosti. Ogorčeno zašute kada to primijete ili rogobore, postanu svadljive i nesnosne. Mnogi muškarci se zbog toga susprežu gledati naokolo kada su pod nadzorom, te rezolutno niječu da su podložni tom nevinom poroku. Moguće je da susprežu prirodne sklonosti tako da svaki puta u potencijalno kriznoj situaciji okrenu glavu na drugu stranu, ali nije moguće da ne slušaju.

Moguće je svjesno uvježbati da se ne bulji u svaku atraktivnu ženu na obzorju, ali nije moguće ne čuti rečenice koje dopiru od susjednog stola u kafiću, čuti u kuhinji što žensko društvo priča u sobi ili se oglušiti na razgovor dvije prijateljice u tramvaju.


- Jedva čekam da se vratim kući. Čim pređem prag, zaključam vrata i odmah zbacim svu odjeću sa sebe. Volim šetati gola po stanu, da me ništa ne sputava.

- Obavezno spavam gola, naročito ljeti…


Kada se tako nešto čuje nemoguće je ne razmišljati o tome. U razmišljanjima se muškarac neizbježno prisjeća svoje životne družice koja jedva čeka da se vrati kući, odbaci visoke pete, svuče odjeću kojom se šepurila vani, navuče na sebe neke stare krpe i iznošene kućne haljetke u kojima se osjeća ugodno, iz labuda se u trenu transformira u ružno pače. U postelju ide i po najvećoj sparini sa sedam slojeva oko guzice, kao da ne nahladi mjehur i bubrege, a zapravo kao da čuva nešto predragocjeno da ne pobjegne. Poželi li zakoniti doći do takve žene, izgubi volju dok uklanja sve te slojeve.

- Kada će ovakva vrućina, uživam što mogu nositi suknju i ići naokolo bez gaćica…

O! Vrućina je. Dakle, i sada je bez gaćica! Kakvo blaženstvo biti sa ženom koja sama od sebe radi i ponaša se onako kako je muškom srcu milo, a da se čovjek ne mora pretvarati suptilno sugerirajući ili se ponižavati bezuspješno moljakajući za ono do čega mu je stalo ili ga veseli.

Govori se da je u vezama nužno neprekidno raditi kompromise. Utjeha gubitnicima. U kompromisima su oboje na gubitku i nezadovoljni, nitko ne dobiva što treba ili želi. Idealno je kad nema potrebe za obostranim popuštanjima jer oboje uživaju u jednom te istom. Kakav je kompromis moguć kada se njemu tuca, a njoj se neće? U tome da ona dozvoli da netko plazi po njoj i balavi je, gužva, razvlači i drmusa dok joj se spava, a on ima osjećaj da je navalio na vreću krumpira umjesto na strastvenu partnericu?

Jedna od žena u društvu izjavi nesvjesna kakve primisli izaziva prisutnim muškarcima i koliko ih razgaljuje:


- Mrzim televiziju. Ne mogu otrpjeti kakve se budalaštine i bezvezarije vrte neprekidno na svim kanalima. Imam televizor, ali ga gotovo uopće ne palim, osim rijetko kada je kakav dobar film, a nemam ništa drugo…

O! Čemu ona posvećuje veliku količinu vremena kojega tako dobiva? Što je to u svako vrijeme privlačnije od televizije? To! To! To se traži! Zamislite kako je pri duši muškarcu koji čuje tako nešto, a mora se vratiti kući sa ženom koja će ga mrzovoljno požurivati da svrši prije nego počne "Seks i grad", pri čemu će se on morati nastojati usredotočiti na ono što radi dok sobom odjekuju trkeljanja stanara Velebratove kuće.

Žene koje imaju nešto protiv da muškarci gledaju naokolo pokazuju time da su svjesne nekog svog nedostatka ili da su opterećene općenitom nesigurnošću. Nije problem u tome što muškarci gledaju, problem je što svašta vide, a što se ne može spriječiti zabranjujući im da imaju oči otvorene. Ako ne gledaju, čuju. Ako i ne čuju, ništa ih ne može spriječiti da maštaju i žale, uspoređujući svoj život s onim koji zaista žele.





<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker