sigurnost laganog plijena

petak, 05.10.2007.

Ne mogu se požaliti na svoj dosadašnji uspjeh kod ženskog roda. Zgužvao sam toliko njih da bolje da ne odajem koliko jer bi mi nakon toga malo tko išta vjerovao. Ne mogu se požaliti, ali nisam ni zadovoljan. Sve se to naposljetku svodi na jedan te isti obrazac: prvo ona neće, neće, neće i neće, na pamet joj ne pada, onda je ja zavodim, kumim, molim, uvjeravam, nagovaram, prenemažem se i cirkusiram, ulagujem se i ponižavam samo da bih je namamio u krevet, a na kraju ih se ne možeš riješiti.

Dojadilo mi to, pa sam se oženio. Ne pitajte kakav mi je brak. Brak k'o brak. Nije loše. Ne mogu se požaliti, niti sam takav tip da bih se žalio.

Ipak, ostao je san o "onoj pravoj" koju nikada nisam sreo, onoj koju ne bih trebao osvajati, koja bi osvojila mene. Dapače, uopće se ne bi trebala truditi. Dovoljno je da priđe i kaže "Vidim da me pogledavaš. Pođi sa mnom!" i slijedio bih je kao začaran, ne bih se mogao othrvati. Ne bih pitao ni gdje ni kamo i zašto. Neka radi sa mnom što god hoće. Ne bi me zaustavila ni prisjećanje na neotplaćene rate kredita za kuću, ni pomisao na akvarij s ribama, papige, suprugu, djecu i hrčka. Upravo neizvjesnost u koju bih se bespogovorno uputio bila bi neodoljiva. Prepuštanje amazonki, ženi-lovcu koja zna što hoće i ima odvažnosti to zatražiti bila bi najveća slast.

Sva sreća, mogu biti spokojan, moj brak i smiren, uhodan život nisu ugroženi. Ostat ću odgovoran i pouzdan suprug, glava obitelji i uvažen član društva. Dvije su okolnosti koje me štite da ostanem upravo ovdje gdje sam i kakav sam. Prvo, nijedna žena ne zna da me može pokupiti rekavši tek riječ, bez ikakva napora. Drugo, čak i da neka zna i ima odvažnosti primijeniti svoju moć, sigurno ne bi mene odabrala. Što ću joj ja, kakav sam? Umjesto mene nikakvoga koji bi joj bespogovorno služio svaka bi ženska radije imala nekog kršnog, ljepuškastog, bahatog, nedoraslog, vitalnog, uparađenog mačoa koji bi je zajebavao, maltretirao, živcirao, napravio je trajno nezadovoljnom i pretvorio joj život u bijedu i jad.

Kad se spoji to da ne znaju što bi mogle i da ne bi mene čak i kada bi htjele ono što bih im mogao pružiti, a ja sam odustao od toga da se ikome naturam, preostaje mi samo da ih ispratim pogledom i vratim se kući donijeti vrećice koje sam nakupovao na placu, te da žena i ja gledamo televiziju.

- 11:44 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (12) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>