U srijedu 5. rujna objavio sam ovaj post, a danas sam primijetio da nije bio dovoljno dorečen, te je utoliko bio nejasan. Dodao sam nekoliko rečenica i preciznije formulirao neke druge, te ga ponovo objavljujem:
U nekoj životnoj dobi svaki muškarac pređe zenit svojih fizičkih snaga i nađe se na silaznoj putanji: zglobovi počnu škripati, leđa zatezati, tijelo gubi elastičnost, snagu, izdržljivost… Žlijezde se primire, seksualni nagon slabi, "muška alatka" nije više kao prije dvadeset ili trideset godina, treba joj više vremena da se probudi i pobudi, kraće traje, a dok traje nije ni velika ni čvrsta kao ranije… U zbirnoj ocjeni - slabi spolna moć. U perspektivi je - ružne li riječi! - impotencija. Prije ili kasnije, polakše ili brže, dečki, poživimo li, sve nas to čeka.
Reče mi jedan vršnjak: "Da neću moći, to sam znao, ali da neću ni htjeti, to mi nije ni padalo na pamet".
Dobro, dečki, nije baš tako tragično. Ne događa se to preko noći. Iz dana u dan ne uočava se razlika. Tek kada se gleda desetljećima unazad - ako naglo ne iskrsne neka opaka boljetica - vidljive su promjene. Promjene se uočavaju tim više ako si s nekom desetljećima u braku, pa još da si bio cijelo vrijeme vrlo vjeran… Recimo, nakon četrdeset godina, rijetki su ti kojima bi se digao na istu osobu koja se u međuvremenu dobrano ofucala.
Najveći broj muškarac u godinama nađe se u situaciji da im je seksualno zanimanje za jedinog realno dostupnog partnera praktički nikakvo, da je to obostrano, da im je seksualni nagon smanjen, a seksualna moć minimalna. Nema načina da supruga to ne primijeti. Posljedica svega je da se seksualni odnosi drastično prorijede ili sasvim izostanu. No to je još daleko od toga da muškarci u godinama nisu više seksualna bića, dapače! Koliko god manje uzavrela - ostaje želja, koliko god tugaljive - preostaju maštarije, koliko god rijetko - kadikad se cijeli seksualni organizam uzburka kao u najboljim danima i traži svoje. I od svega ne biva ništa i muškarac i sam sebe smatra impotentnim, a supruga je u to uvjerena već desetljećima.
No recimo da je netko od tih siročića sultan ili maharadža koji imaju harem, da je ruski oligarh koji ima četu Ukrajinki da seksualno opslužuju njega, poslovne partnere, goste i prijatelje, da je hollywoodski producent kojega opsjeda gomila starleta spremnih na sve samo da bi dobile malu ulogu, ili komandant koncentracionog logora. Kako mu se digne tako pozvoni i iz susjedne sobe istrči ona koju je naručio prije nego mu padne. Ako mu i padne, pozvana mora dati sve od sebe da mu ponovo oživi, pa će i oživjeti. Recimo da je taj Džingis-kan, ode glava jadnici ako ne uspije. Taj moćnik ne treba do kraj života prijetiti da mu se spolna moć smanjila. Što se njega tiče, sve savršeno funkcionira. Koliko mu se hoće. toliko i dobije. Što jadnice o tome misle, potpuno mu je svejedno. One koja bi mu išta zamjerila, predbacila, uputila koju omalovažavajuću primjedbu, gnjavila s kojekakvim zahtjevima i kvarila raspoloženje, nema ni na obzorju. To bi mogao biti jedan od razloga zašto nikada nije problem naći kadrove za komandante ili čuvare u koncentracionom logoru, ni za inkvizitore.
Odgovarajuća količina društvene moći poništava spolnu nemoć. Spolna nemoć nije samo posljedica godina nego i ponašanja partnerica koje očekuju i zahtijevaju da se muškarci ponašaju kao da im se godine nisu nagomilale, koji traže sve više, a pružaju sve manje. Utoliko ni društvena moć ne treba biti općedruštvena, dovoljno je da je moć nad partnerom. Nije potrebno biti car, dovoljno je biti i mesar koji je batinama slomio svoju ženu i napravio je bezuvjetno podatnom. Oni koji maltretiraju i tuku žene po svemu su osobe problematične muškosti.
U patrijahalnom svijetu se govorilo da nema frigidnih žena, nego samo impotentnih muškaraca. U feminističkom svijetu bi se moglo reći da nema impotentnih muškaraca, nego samo neženstvenih žena.
Iz svega iznesenog može se izvući savjet za žene kojima je seksualni život sa stalnim partnerom odumro, a nemaju želju promijeniti partnera, kako ga oživjeti. Partneru trebaju jasno staviti na znanje da su spremne bilo kad i bilo gdje bespogovorno mu se podvrgnuti, pa ako su spremne na sve i svašta imat će barem nešto, što je mnogima bolje nego ništa. Istini za volju, ima ih i kojima je bolje ništa nego ponešto, ali onda je to stvar njihova izbora i nemaju se prava žaliti.
|