utorak, 30.01.2007.

Smile, baby, smile! - 1

Image Hosted by ImageShack.us
Amerikanci koji su se svojevremeno vraćali iz Jugoslavije zapanjeno su izvještavali: "Pa ondje su svi namrgođeni!", misleći na ljude na ulicama, prodavače u dućanima, službenike bilo gdje i zaposlenike u hotelima i restoranima. Bio je to očigledan dokaz o teškom i deprimantnom životu iza "željezne zavjese". I mi se dobro sjećamo mrgodnih prodavača, robusnih portira, negostoljubivih konobara i bahatih službenika. Iako portira koji ujedaju i službenika koji bi i dalje daleko kvalitetnije čuvali ovce još uvijek ima previše, sve je više javnih mjesta na kojima se svi stalno smješkaju. Što se smješkaju k'o lud na brašno?

Tu pojavu da se gdje god pogledate svi stalno smješkaju viđao sam ranije, na Zapadu. Sad se Zapad u nekim segmentima života proširio i na nas. Nije moguće da su svi stalno dobre volje, da su sretni kada mušterija prekapa po dućanu ne znajući što traži i bi li uopće išta kupila, nije moguće da sam svima simpatičan. Mora da poneku od tih nasmijanih prodavačica boli zub, mora da je neka zabrinuta što joj dijete radi samo kod kuće, mora da je neka ljuta jer su je izgužvali i izgazili u tramvaju na putu za posao… Njihov osmijeh ne može biti iskren. Ti osmijesi mora da su laž s ciljem da što više ljudi ostave novce upravo u njihovom dućanu ili da me uvjere kako njihova organizacija brine upravo o meni ili stoji na usluzi upravo meni.

Ti osmijesi su nasilje nad onima koji ih moraju navlačiti. Svojevrsna facijalna prostitucija.

Kada se prisjetim, u nekadašnjem moru lica svih mogućih izraza, kada nikome nije padalo na pamet nasmiješiti se ukoliko to zaista nije zaželio, svaki ondašnji osmijeh bio je zaista dragocjen.


<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker