razumijevanje grada

četvrtak, 04.01.2007.

Danas su dubrovačke zidine turistička atrakcija. U vrijeme kada su nastale bile su najmoćniji obrambeni sistem na svijetu. Njihova visina, debljina, čvrstoća, oblik i topovi bili su dovoljno jak argument da ga je svaki mogući neprijatelj morao uzeti u obzir. U sprezi s vještom dubrovačkom diplomacijom zidine su postigle svoj cilj i Grad u vrijeme Dubrovačke Republike nikada nije bio napadnut. Time se svaki kamen ugrađen u zidine isplatio.

No i više od toga, u dubrovačkim zidinama je za vječna vremena ovjekovječena jedna obrambena doktrina koju će oznojeni turisti lako previdjeti, ali mi, koji se smatramo nasljednicima slavne dubrovačke tradicije, ne bismo je smjeli previdjeti.

Naime, kule koje osnažuju zidine koje opasuju Grad, jednako kao i kule na drugim utvrdama oko drugih gradova Dubrovačke Republike (recimo one u Stonu) jedinstvene su u svijetu po specifičnosti koju nije moguće naći ni na jednoj drugoj fortifikaciji u svijetu. Gledano iznutra, iz grada koji su štitile, one su otvorene i djeluju nedovršeno. Time je određen i način njihove upotrebe.

Prvo, nijedna kula se nije mogla odmetnuti i napasti grad. Time su odnosi nedvojbeno postavljeni na svoje mjesto: obrana je za obranu od vanjskog neprijatelja, a nikako ne smije, pa je zato napravljeno da ni ne može, biti upotrijebljena za stjecanje unutrašnje kontrole. Drugo, ako padne samo jedna kula i neprijatelj prodre u grad, ostale se više ne mogu braniti. Dakle, u slučaju opasnosti ili će se othrvati svi ili nitko. Time je onemogućeno da većina za svoj spas žrtvuje manjinu, da se cjelina u opasnosti odrekne bilo kojeg svog dijela kao gušter svoga repa. Svaku kulu se moralo braniti po svaku cijenu i time ih je njihova ranjivost činila jačima.

Kada se u svečarskim prilikama prisjećamo slavne dubrovačke povijesti, trebali bismo se zapitati jesmo li iz nje išta naučili, a - još više - nastavljamo li je i jesmo li dostojni pozivati se na nju.

- 11:33 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (12) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>