četvrtak, 14.12.2006.

povratak prakolijevki

Gmizili smo cijeli dan u automobilu bez klima-uređaja u neprekinutoj koloni koja se vukla od dvadeset do četrdeset kilometara na sat, od jutra do navečer prešli četiri stotine kilometara, no napokon smo se prevalili preko planinskog prevoja i spazili more. Sjurili smo se niz serpentine i uletjeli u najbliže mjesto, ali nismo mogli izdržati do plaže, već parkirali odmah na rivi, razodjenuli se još u autu, vrišteći kao Indijanci iskočili iz njega i, na očigled zapanjenih domorodaca, pretrčali preko privezanih čamaca i uskočili u vodu. Plivali smo, ronili, natjeravali se, prskali i međusobno potapali, uspinjali na čamce i obalu i skakali nazad. More, more!

Opijeni životnom energijom koja je okrijepljena svježinom vode iznova buknula, nismo se obazirali na domaće mandrile koji su idiotski buljili u nas izvaljeni ispred lokalne betule znojeći se u tišini i ispijajući mlake bevande. Dalmoši! Žive na dohvat moru, a ne bi u njega ni palac na nozi umočili! Za njih je za kupanje kada, a more za brodit, što se svodi na to da se ne peru, a iz mora povremeno izvuku poneku ribu za gradele pazeći da se pri tome ne smoče.

Skupina starijih mještana zgranuto je promatrala čopor kretena koji su luđački aralukali brčkajući se iznad izlaznog otvora mjesne kanalizacije.





<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker