utorak, 12.12.2006.

tajna ženskog orgazma

Kada sam bio mlad i drčan imao sam djevojku koju sam jako volio. Svakodnevno smo se veselo tucali, kadikad i više puta. Nakon dvije godine se jednom prilikom malko napila, pala u najcrnji očaj, i priznala mi: ona me jako voli i jako je veseli tucanje, nema boljega, ali nikako da orgazmira. Ono kad izgleda kao da svršava, to ona ustvari glumi, otprilike kada zaključi da smo se već dovoljno tucali i kada već izgubi svaku nadu da će joj se taj puta napokon "ono" dogoditi.

Dogovorili smo se da ubuduće više neće glumatati i nakon toga je naš odnos postao još bolji. I dalje smo se veselo tucali pokušavajući sve i svašta da bi i nju doveli do vrhunca sladostrašća, ali uzalud. Narednu godinu nije bilo toga što nismo probali i meni je postalo još zanimljivije, uzbudljivije i slađe, ali su nju sve češće spopadali trenuci očaja da joj nešto nepovratno izmiče i uznemirenosti da s njom nešto nije u redu.

Na ljeto smo nabacili ruksake na leđa i krenuli se skitati po moru. Na povratku smo prošli kroz Sarajevo. Vlak iz Ploča je krenuo oko ponoći. Bio je krcat, stajali smo na hodniku, nismo mogli ni sjesti, a kamoli prispavati, neprekidno nam je netko puhao za ovratnik i gurao nas, zahodi su bili zapišani i zasrani, cijeli je vagon smrdio na pišalinu i drek, i tako satima i satima. U Sarajevo smo stigli u ranu zoru, a dočekala nas je za to doba neuobičajena hladnoća i neugodna kišica, odurno sivilo. Kanili smo provesti dan u razgledavanju grada, a navečer nastaviti dalje, ali smo odlučili uzeti sobu u hotelu i odmoriti se.

Već u prvom hotelu, kada smo se pojavili na vratima s naprtnjačama na leđima i hipijevskog izgleda, čistačica je dreknula da nema slobodnih soba. Vukli smo od hotela do hotela, umorni, promrzli, gladni, teret na jeđima je bio sve teži i teži, ali svuda su nas odbijali. Napokon nismo znali što nas više jedi, da li to što ne možemo dobiti sobu koju trebamo i želimo, ili to što nas očigledno zafrkavaju tvrdeći da je sve zauzeto ili rezervirano, a mi im ništa ne možemo.

Pokušavao sam sve moguće pristupe. Napokon, u jednom hotelu gdje sam prišao recepciji, bahato bacio na pult osobnu kartu i graknuo "Dvokrevetnu!", dok mi je recepcionar podsmješljivo vraćao legitimaciju uz riječi "Ni slučajno!", bacio je pogled na nju i trgnuo se:

- Je li ti što u rodu prezimenjak, onaj nogometaš iz "Veleža"?

Bez oklijevanja sam slagao:

- Bratić.

- Aaaaaa! Zapravo, imamo jednu dvokrevetnu sobu slobodnu…

Suzdržao sam se komentara i uzeo ključ. Čim smo prešli prag sobe i zatvorili vrata za sobom, zbacili smo ruksake, odmah skinuli i mokru odjeću i ja sam ušao u kupaonicu i zaronio pod topli tuš. Izišao sam gol i zatekao je na krevetu, golu i prekrasnu, kako prede kao mačka i tone u san.

Opružio sam se pored nje i bez ikakve namjere, više po navici, kliznuo rukom duž njezina tijela. I tada - čudo! Kako su mi se vršci prstiju upleli u nježne kovrče međunožja kao da ju je pogodila munja. Svršila je u trenu snagom koja ju je obeznanila, ne vjerujući što joj se događa. Kada se pribrala, spopao nas je luđački smijeh kako joj se to dogodilo, a nakon prvog puta, kasnije više nije bilo problema.

Kasnije sam se još u mnogo navrata osvjedočio: smjesti ženu u lijepu kuću ili stan, uguraj pristojan auto u garažu, dobro sve namjesti, osiguraj solidna primanja, napuni frižider i osjećat će se kao kraljica. Ili krenite zajedno od ničega, pribavite sve zajedničkim radom i međusobnom suradnjom, a već nakon što kupite samo toster osjećat će se kao predsjednik republike. U oba slučaj bit ćeš ljubavnik bez premca.
- 14:06 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker