ponedjeljak, 04.12.2006.

batina je iz raja izašla



U petnaest godina braka bila je jedna stvar na koju se Mikola nije mogao sviknuti. Dva-tri puta godišnje, a ponekad i češće, u suprugu, inače rijetko razumnu, smirenu, obrazovanu i ugodnu osobu, kao da je ulazio demon, vrag, đavao, sotona, šejtan, ludilo! Iznenada, bez ikakve najave, iz hvalevrijedne doktorice Jekyll pretvarala se u grozomornu mrs. Hyde. Najčešće zbog nekog sasvim beznačajnog povoda, vrlo često bez ikakvog, a jednako često i s očito izmišljenim izgovorima preobraćala se u histeričnu zvijer. Nije bilo nikakve pravilnosti; ni pun mjesec, ni menstrualni ciklusi, ništa nije moglo najaviti nenadane, a neizbježne oluje. Urlala je po kući, razbijala posuđe, nezaustavljivo sipala uvrede, prijetnje i fantastične konstrukcije koje su ukazivale da je on monstrum, bezvrijedno stvorenje ili bezosjećajni manijak, bacala mu stvari kroz prozor, telefonom zvala njegovu majku i izderavala se na nju što je rodila i odgojila, napuštala ga i vraćala se još gora, napadala ga pred djecom, prijateljima i poznatima, slijedila ga kao krvosljednik i u vrućici nezaustavljivo pokušavala uništiti na svaki način, od jutra do navečer, danima i tjednima. Mikula je iskušavao sve moguće. Pravdao se, branio, dokazivao da nije kako ona tvrdi, pokušavao logikom ukazati na neosnovanost njezinih napada, pozivao se na svjedoke, uzvraćao u svađalačkom tonu, pokušavao okrenuti na šalu, pokušavao se ne obazirati, odlazio od kuće, ali što god je radio samo je raspirivalo njezino bjesnilo. Onda se jednog dana jednako nenadano sve smirivalo, rasplinjavalo, i ona je izranjala kao potpuno nova, to jest ona stara osoba, pokušavajući popraviti sve što je pokvarila. Mikula je čovjek snažnih živaca i beskonačnog strpljenja, ali ipak mu je postajalo sve teže i teže to izdržati. Koliko god nakon što bi se tako istutnjila iz nje curili samo med i mlijeko, bilo mu je sve teže i sve se nevoljnije s njom mirio, sve mu je bilo mrskije nakon takvih razdoblja glumiti da se ništa nije dogodilo.

I evo je! Prepoznao je izbezumljenu iskru u izbuljenim očima i zmijsko siktanje u glasu. On sigurno puši! On potajice puši! Zar on misli da je ona glupača koju može vući za nos kako mu se svidi?! Kako je teško danas zaraditi, a on troši novce za dim! On puši i po kući kad nje nema! I još ima obraza lagati da ne puši?! Toliko je prijetvoran, pokvaren, da se namiriši parfemom i ždere peperminte kako se ništa ne bi moglo namirisati! I ne samo da puši, nego se i kurva! I ono prošle godine je kruška uvenula zbog njega! Umjesto da je okopa i pognoji, pušio je! A prošli tjedan nije iznio smeće, pa je smrdjelo po kući dva dana, izvor zaraze! Bilo bi bolje da se i kurva, samo da je kući kakav treba! Dokle će to tako?!

Mikuli se smrklo. Ona ga je zgrabila za ramena, unijela mu se u lice i tresla ga prskajući ga slinom, urlajući da se izjasni, a ne stoji kao da ga se sve to ništa ne tiče. U njemu je eksplodiralo. Ruka je sama sunula. Šamarčina je prasnula kao pucanj. Zahvatio ju je neočekivano u trenutku neravnoteže, te je više od iznenađenja nego od snage udarca odletjela preko predsoblja i skotrljala se niz stepenice.

Mikula je potrčao za njom. Sve bi dao da se može vratiti sekundu ranije, nikada ne bi ponovio što je napravio. Na sreću nije bilo više od pet stepenice, ali ona je ležala u podnožju, izvijene glave oslonjene na zid, kao mrtva. Mikulu je preplavio užas i očaj. Preskočio je sve stepenice, nadnio se nad nju, prihvatio je ispod ramena i obazrivo počeo podizati.

Ona je zatreptala očima kao da se budi, pogledala ga kao da ga prvi puta vidi i nesigurno se osovila na noge. Napravila je nekoliko korak zanoseći se, a zatim se okrenula. Zbunjeno ga je gledala:

- Mikula! Što mi je bilo? Oprosti, uopće ne znam što me spopalo… Jako mi je žao, zaista nisam mislila ono što sam rekla. Uopće ne znam kako mi je tako što palo na pamet?! Mikula, nemoj se ljutiti. To su sve budalaštine. Pa znaš da te ja volim više od ičega svijetu, ne bih mogla živjeti bez tebe! Oprosti mi, najdraži, oprosti mi… - bacila mu se na prsa, zagrlila ga oko vrata i podigla se na prste da ga može ljubiti. Mikula je odrvenjeno stajao i nije mogao vjerovati što se zbiva.

Nekoliko sati kasnije, nakon izvrsnog objeda koji je pripremila, nije mu dozvolila da opere suđe iako je to bio njegov svakodnevni posao. Natjerala ga je da sjedne u ugao i ispija pivu dok je ona pjevušeći prala tanjure. Mikula je promatrao kako ona živahno posluje i pitao se bi li mu itko vjerovao ako bi ispričao što se dogodilo. Naježio se pri pomisli kako bi na to graknule ženske udruge protiv kućnog nasilja, ekipe "sigurnih kuća" i novinarke-feministkinje, no još kasnije - dok ju je tucao na kuhinjskom stolu - ta pomisao je samo dodavala dodatnu draž.
- 10:05 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker