utorak, 31.10.2006.

blagodati medicine

U neko doba suglasili se doktori da bi bilo ne samo korisno, nego i nužno da odem proktologu na rektoskopiju. Odmah su prijatelji imali razne korisne savjete, mišljenja i upozorenja. To ti je najgori pregled koji možeš zamisliti! Od toga odrasli muškarci padaju u nesvijest! Kao da te na kolac nabijaju! Oči ti iskoče!

Ohrabren prijateljskom podrškom pojavio sam se kod doktora u Vinogradskoj. Taj je nonšalantno rekao "Skinite hlače!" i namjestio me na stol. Stol je izgledao otprilike kao ginekološki, jedino što sam na njemu bio na koljenima i laktovima, a ne na leđima. Bilo je ljeto, vrućina, prozor otvoren, ordinacija u prizemlju. Kada sam se oslonio čelom o stol vidio sam sve naopako: svoj goli trbuh, meštriju koja je visila na njegovom najdaljem kraju, a preko svega toga ljude koji su prolazili uz zgradu s vanjske strane, ni tri metra udaljeni.

Doktor reče "Pričekajte trenutak!" i izađe. I nema ga. Očekujući da će se vratiti svakoga trenutka nisam se micao iz položaja u kojemu me je ostavio, sve razmišljajući o strahotama koje me očekuju, i ciljao prolaznike naprčenom stražnjicom, preko klatećeg visuljka kao preko nišana. Uglavnom su prolazili zaokupljeni svojim brigama gledajući pred sebe ili u pod i tek su se rijetki koji su svrnuli pogled trznuli kada su spazili razjapljeni šupak kako ih mjerka iz zasjede.

Napokon se doktor vrati, ali ne sam. Podignem glavu, a uz njega je stajala najljepša doktorica koju sam vidio u životu, nešto mlado u bijeloj kuti, nadzemaljsko, anđeosko, plavokoso... On procijedi:

– Doveo sam mladu kolegicu. Nadam se da nemate ništa protiv da ona pogleda kako se to radi?

Iz suha grla uspio sam procijediti samo nešto poput idiotskog grgljanja "Aghrhbrljh…", što je on protumačio kao suglasnost, u čemu je bio u pravu jer se nisam imao petlju buniti i sve mi je bilo svejedno osim onoga što mi predstoji, a nenadana pojava me je tako kresnula da osim o njoj nisam mogao o ičemu drugome misliti. Tko sam ja da stajem na put obrazovanju i znanosti?! Njih dvoje zađoše iza mene i ondje su me nešto pipkali, dirkali, štipkali, gurkali, došaptavali se i dok još nisam domislio kako izmamiti njezin telefonski broj, sve očekujući da padnem u nesvijest, doktor reče:

– Gotovo je.

Kako gotovo? - zgranem se. A strašna bol, a bečenje očiju, a padanje u nesvijest? Ništa od toga? Zašto se već danima preznojavam duševno se pripremajući? Zar je dovoljno prisustvo svega jedne neformalne miss svijeta koja mi se pokroviteljski blagonaklono smješka da me totalno anestezira?

Pitaju me kasnije prijatelji kako je bilo. Ma što da vam pričam, drugari! Odlično! Mogu vam preporučiti!
- 18:12 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (10) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker