petak, 13.10.2006.

NAJMLAĐI DO KRAJA

To nije fer! Ima jedna situacija koja se svako malo u životu ponavlja, toliko često da bi se slobodno moglo reći da je to trajno stanje.

Kad smo krenuli u vrtić, kao najmlađi morali smo uvažavati starije, sklanjati im se s puta i prepuštati ljuljačke i lopte. Zvali su nas prdeki. Tek što smo mi postali najstariji i okusili slast da mi možemo maltretirati one mlađe, morali smo krenuti u školu.

Prvo što se sjećam o školi jest da smo mi bili prvaščići, a oni iz trećeg i četvrtog razreda su nas maltretirali kad god im se pružila prilika. Jedva smo dočekali da mi krenemo u četvrti razred, ali je to kratko trajalo. Nakon toga smo promijenili turnus i krenuli u školu istovremeno sa šestim, sedmim i osmim razredima, i ponovo smo bili najmlađi.

Tek što smo postali osmaši, neprisnoveni vladari osnovne škole, trebalo je krenuti u srednju. Sa strahopoštovanjem smo ušli u nove zgrade i našli se pod vlašću maturanata. Oni su bili zastrašujuće veliki, kao odrasli, a djevojke su im imale sise. Strpljivo smo podnosili tri godine, da se i mi domognemo tog položaja, ali je sve bilo pokvareno time da su nam od prvog dana četvrtog razreda tupili kako je to najvažnija godina zbog pripreme za fakultet.

Na fakultet smo ušli kao brucoši i sa zavišću gledali one na završnim godinama i vječne apsolvente. Netko brže, netko kraće, završili smo i to i svi se našli na zavodu za zapošljavanje gdje su nam govorili: "Strpite se, što rogoborite? Vi ste ovdje tek godinu dana…"

Mi, muški, morali smo u vojsku. Ondje snu nas iskusni vojnici odmah stavili pod svoje prebacujući nam sve najgadnije zadatke. Zvali su nas "gušteri" ili "fazani".

Nakon vojske smo se počeli zapošljavati. Naravno, kao pripravnici… Pokupovali smo aute i postali novi vozači.

Preseli smo se u drugi grad, a starosjedioci nas već nekoliko desetljeća smatraju došljacima i nazivaju "novopridošli".

I evo me sad u staračkom domu. I što čujem? "Što? Imaš tek sedamdest i osam godina! Pravi mladić! Lako je tebi, ti si najmlađi, daj - trkni po šibice…"

Ah, kako je krasno onima najstarijima! Leže ko povrće, za ništa ne haju, utaknute u njih cjevčice, ne moraju ni žvakati i nitko im ništa ne može.
- 17:40 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker