i to se događa

utorak, 10.10.2006.

Ima već tridesetak godina da se Antun Bartolčić iz Samobora zamalo proslavio kao najveći mirnodopski masovni ubojica na ovom kraju zemaljske kugle. Išao je tada u neki od nižih razreda osnovne škole, drugi ili treći. Jednog je dana prekapajući po kući naišao na sprej na kojemu je pisalo SPREJ PROTIV RAZMNOŽAVANJA RASNIH PASA i ponesen neodoljivom idejom dobre zabave ponio ga u školu.

Pred školom ga je pokazao dečkima, pa su sprejem špricali djevojčice pod suknju i tako. Ne bu se kučke razmnožavale, ha, ha, ha! Onda je zvonilo za početak nastave. U natezanju se papirnati omot oko metalne konzerve raskidao i spao. Antun se ponovo dokopao spreja, gurnuo ga pod školsku klupu, ugurao i torbu i nastava je počela.

Kada je došao već drugi odmor, u zbornici su se zapitali gdje je Antunova učiteljica. Poslali su domarku da pogleda. Ona otvori vrata razreda, a unutra svi spavaju, uključujući učiteljicu presavijenu preko katedre. I ne samo da spavaju, nego se nikoga ne može ni probuditi!

Nasta strka. Dojurila hitna pomoć, vatrogasci, milicija, a stigli je i vojna ABH (antibiolokško hemijska) jedinica s gasmaskama. Učenike na čelu s učiteljicom odnijeli na nosilima u bolnicu. Dva dana se nisu probudili. Iz bolnice javili - svi su otrovani. Policija pretražila cijeli razred i pronašli onu konzervu, praznu, od spreja ispod klupe. U laboratoriju analizirali - bojni otrov!

Još se Antun nije ni probudio, a odveli mu majku i oca na miliciju. Znate li što je ovo? - pokazuju im konzervu spreja. Na njoj nema omotnice, ništa ne piše, zlokobno izgleda. Pojma nemamo, vele roditelji. Ovo je nađeno ispod klupe vašeg sina! - kažu im. Nikad vid'li! - vele roditelji. I tako se natežu. Dva dana. I dve noći.

Nakon dva dana se Antun probudio. Oko kreveta su već čekali milicajci da ga ispitaju. Prizna on: SPREJ PROTIV RAZMNOŽAVANJA RASNIH PASA! Milicajci odmah u stanicu, pa na majku i oca: mali priznao da je to donio od kuće! Kažu roditelji - nije moguće! Mali je još u bunilu… Odakle vam bojni otrov? - navalili milicajci. Kakve su vam veze s ekstremnom neprijateljskom emigracijom? Ma ni s ekstremnom, ni s neprijateljskom, a kamoli emigracijom! - niječu roditelji. Jeste li članovi neke organizacije udružene protiv socijalističkog poretka, ravnopravnosti naroda i narodnosti i općeprihvaćenog samoupravljanja? Roditelji ostali bez teksta. Je li vam netko u bliskom rodu za vrijeme Drugog svjetskog rata bio u redovima okupatora ili domaćih izdajnika? Imate li kontakte sa svjetskim terorizmom? Bader-Mainhof ništa, a?! Kako vam sin onda nosi u školu bojne otrove?

Nekako se spomene i SPREJ PROTIV RAZMNOŽAVANJA RASNIH PASA. Aaaaaa, veli Antunov stari, to mi nekako zvuči poznato… "Kupili smo u 'Lovcu'", kaže majka. "Kad se kujica tjera, naspreja se s tim ispod repa, pa je psi neće…" Ha, ha, ha, vele milicajci, nas ste našli zajebavati?! "Idite u 'Lovac', pa provjerite", kaže im stara. "Nismo mi vesla sisali!", kažu isljednici. I natežu se oni tako još dva dana. I noći. I još ih nekoliko puta i klepili.

Napokon ode jedan milicajac u "Lovac" i zatraži: "Dajte mi SPREJ PROTIV RAZMNOŽAVANJA RASNIH PASA." Trgovkinja mrtva-hladna kaže "Izvol'te", zapakira konzervu spreja, naplati je i uruči. Milicajci s konzervom odmah u vojni laboratorij, ondje pomirišu i kažu - bojni otrov. I to neki gadni, sva sreća da ga u konzervi i nije bilo odviše.

Vrate se milicajci u stanicu i kažu Antunovim roditeljima "Slobodni ste". Izlaze njih dvoje iz stanice, ali stari nije mogao izdržati jer su dva dana govorili da su nabavili stvar u "Lovcu" i da se to može učas provjeriti, vrati se usred stanice i izdere se:

- Znate što? Znate ono što se pričaju vicevi da su milicajci glupi ko noć? E pa - ne da su svi ti vicevi istiniti, nego ste još i gluplji!

A svi uokolo poniknuli čelima do pisaćih stolova i pokrili se ušima i nitko ni da bekne. A dok su starci bili u stanici, a Antun u bolnici, kujici u vrtu koja se tjerala preko ograde preskočio neki džukac bez pedigrea i napravio joj šest slatkih pesića.

- 19:45 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>