ponedjeljak, 09.10.2006.

neodoljive prikaze

Snimali smo reklamu za pivu. Proizvođač je poslao deset gajbi, "da nam se nađe", ali kada smo upalili studijske reflektore, piva u čaši je postala potpuno prozirna, a od trena kada bi je natočili dok bi kamera krenula od pjene je ostala samo mislena imenica. Riješili smo to tako da smo u čaše nalili mašinsko ulje, a pjenu smo napravili od deterdženta za pranje suđa i izgledalo je izvrsno!

Najviše nas je začudila crna kava. Skuhali smo je gustu da je žlica mogla stajati u njoj, ali kada smo upalili svu rasvjetu postala je providna kao čaj. Riješili smo to tako da smo je zamijenili s crnim tušem, a Koka Kovačević je tren prije snimanja ubacio nekoliko zrnca nekakve kemikalije, pa se iz šalice izvijao fini vidljivi trak dima, kao da je kava maloprije pripremljena.

Sladoled je bio gadan! Džaba sve hlađenje u studiju, dok smo aranžirali scenu sav se rastopio, a glumci su se ulijepili od glava do peta da je strahota. Imali smo originalne štapiće i kornete, pa smo sladoled napravili od plastelina, a glumci su ga lizali sve u šesnaest!

Najgore je bilo kada je jedan direktor marketinga zahtijevao da za glavnu glumicu u spotu uzmemo njegovu nećaku. Ta je bila gadna kao napoj. Izredali su se na njoj frizer, kozmetičar, stilist, kostimograf i mađioničar, ali usprkos redaljki i dalje je bila gadna. Našarafili smo mekocrtaće na objektive, snimali je u slow motionu, ono kako se kosa rasipa, ni u jednom trenu je nismo lovili u totalu nego sve detalje iz neuobičajenih uglova i ispala je fatalna da su nam još mjesecima stizala pisma raspomamljenih drkađija.

I tako mi to. Posao je posao. Ono kad na ekranu vidite nešto da vam sline poteku, bolje da ne znate što je to ustvari. Jedino što bih kadikad rado znao kako rade drugi. Recimo, kad gledam televizijske vijesti često se pitam što je ekipa izvela…
- 14:09 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (8) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker