ponedjeljak, 25.09.2006.

izazovi gluposti

Image Hosted by ImageShack.us
Danima već prevrćem po radnoj sobi, a tko je vidio moju radnu sobu zna kakav je to zadatak, u potrazi za člankom izrezanim iz novina negdje sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća. U međuvremenu, dok ne izroni odnekuda, pa da mogu navesti sve točne podatke, ispričat ću o čemu u članku piše.

Dakle, negdje u Kanadi postoji nekakav gradić, dovoljno mali da je u njemu smrtonosno dosadno, a dovoljno veliki da ima omanji zoološki vrt. U istom gradu postoji i oveći vojni garnizon, a vojnici su subotom i nedjeljom, kada ih puste u grad, prije nego se navečer otvore barovi, poslijepodne običavali svraćati u taj zoološki vrt.

U zoološkom vrtu je živio (a možda je još uvijek živ) ogroman stari grizli-medvjed koji je dane provodio uglavnom spavajući. Spavao je naslonjen na rešetke, a njušku je proturio van između dvije šipke i hrkao sve u šesnaest. Jednoga dana je prolazila grupa vojnika i nekima od njih je palo na pamet da se oklade tko ima hrabrosti da mu gurne prste u nozdrve. Prvi koji je pokušao ostao je bez njih.

Naravno, priča se učas razglasila i sljedećeg vikenda je oko kaveza s grizlijem bila gomila vojnika i svi su se čudili kako njihov kolega nije uspio povući ruku na vrijeme jer je bilo očigledno da je medvjed star i spava duboko kao da je u zimskom snu. Pala je i druga oklada i drugi vojnik je ostao bez prstiju.

Mladi i obijesni vojnici su se iščuđavali i izrugivali nastradalim prijateljima. Izgledalo je nevjerojatno da nije moguće na trenutak ugurati prste u nozdrve i munjevito ih povući. Ta riječ je o desetak centimetara koliko treba da se ruka povuče izvan dohvata, o djeliću sekunde! Oklade su i dalje padale, a vojnici su i dalje gubili prste.

Priča je završila kada je nastradao osamdeset i sedmi vojnik. Komanda garnizona je zabranila da vojnici posjećuju zoološki vrt. Osamdeset i sedmi!

Izgleda li vam ova priča neuvjerljiva, nemoguća? Mislite li da je nevjerojatno da se nakon prva tri glupana nađe još njih osamdeset i četiri koji će pokušati istu glupost? Koliki mora da je osamdeset i sedmi glupan koji zna da je prije njega nastradalo već osamdeset i šestero?!

Ne budite naivni. Ta priča se u osnovi ponavlja svakodnevno oko nas u nebrojeno navrata u najrazličitijim oblicima. Koliki su mislili "popušit ću samo jednu cigaretu, ali nikada neću propušiti"! Koliki misle da će samo probati, popušiti nešto, ušmrkati, ubosti se, ali se neće dati navući! Koliki misle "ja tako dobro vozim motor da mi se ništa ne može dogoditi"! Koliki misle, ili uopće ne misle, kad sjedaju za volan ako pritisnu pedalu gasa da su veliki frajeri kojima se svi ostali samo dive! (Naravno, uvijek se nađe jednakih budala koje im odobravaju, a kada pođe po zlu tiho se izgube.) Koliki su pomislili "sad je prilika, nitko me neće otkriti"! A znate ono "Što će nam prezervativ?" Pa znate ono "Jedna čašica neće me napraviti alkoholičarom!" "Znam kako će ispasti utakmice u nedjelju - idem do najbliže kladionice!" Koliki su uvjereni upuštajući se u raznorazne budalaštine da su svi prije njih bili glupi i nesposobni, ali će se oni uspjeti izvući bez ikakve štete! Štoviše - ovjenčati se slavom onoga koji je uspio gdje nitko drugi nije… Glupost se ne preobraća u išta pametno čak i ako uspije.

Onih osamdeset i sedam vojnika odgriženih prstiju samo su kap u oceanu svakodnevne ljudske gluposti.


Image Hosted by ImageShack.us
- 13:49 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker