četvrtak, 06.07.2006.

odjeci '71

Ivan Zvonimir Čičak postao je 1970. prvi studentski prorektor zagrebačkog sveučilišta, a dvije godine kasnije završio je slijedom toga, nakon sloma „Hrvatskog proljeća“, u zatvoru. Zatvori su se tada službeno nazivali „ustanove za preodgoj“. Jedna od sljedećih skupština, konferencija ili kako se to već zvalo, Saveza studenata trebala je izabrati novog studentskog prorektora. Skup je sazvan u Studentskom centru. U pauzi zasjedanja svi delegati, ili kako su se već nazivali, nagrnuše u kafić ispred centra u Savskoj, kad na vrata ulazi Ivan Zvonimir Čičak, svježe pušten iz zatvora nakon što je odsjedio kaznu.

Svi prisutni se ukipiše, žamor se sledi, nitko se ne miče, jedva dišu. Naravno, svi ga poznaju, ali se prave da ga ne prepoznaju. Čičak se ušeće nasred kafića, zaokruži pogledom, nijedan pogled da ga susretne, svi junaci nikom poniknuše. Odjednom s druge strane prostorije Braco Grbić poviče "Čičak!", raširi ruke koliko je mogao i jurne mu u susret. Zagrliše se, ti svojevremeno ljuti ideološki protivnici, izljubiše se, tapšaju se po ramenima, pozdravljaju, kad Čičak gromkim glasom zapita tako da čuju svi prisutni:

- Zar ti nije nezgodno pozdravljati se sa mnom, tako na očigled, u javnosti? Znaš da sam ja na lošem glasu!

- A, ne! - srdačno će Braco, jednako glasno. - Pa ja vjerujem u odgojnu moć naših ustanova za preodgajanje!
- 23:56 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker