najvažnije u životu

subota, 17.06.2006.

OSLONAC ZA ODLAZAK

Nisam bio u Zagrebu za vrijeme sprovoda, pa sam nekoliko dana kasnije sjeo s prijateljem koji je pokopao suprugu, moju dugogodišnju prijateljicu. Ona je bila doktorica, pa je odmah prepoznala što ju je snašlo, i otišla je na pretrage reda radi, da se ne može reći da nije bila. Preostalo joj je otprilike dvije godine.

Te dvije godine su proživjeli što su sretnije mogli, a na kraju je završila u bolnici. Kako je ipak bila doktorica dobila je posebnu sobu i on je spavao uz nju. Posljednja dva tjedna nije mogla ni govoriti, pa je on pričao cijelo vrijeme dok je bila budna, a ona odgovarala očima, usporenim grimasama i polaganim, slabim gestama. Na sreću, ništa je nije boljelo.

- Reći ću ti nešto, kao tebi - rekao mi je. - Ti ćeš možda razumjeti, jer meni baš nije jasno, ali molim te da to nikome dalje ne pričaš. Nemoj to ni zapisati, pa objaviti - oporo se našalio. - Barem dok i ja ne umrem.

Točno su znali kada je kucnuo čas. Kolege su je posljednji puta pregledali, vidjeli da više ništa ne mogu napraviti, te ih ostavili da sami proborave posljednje trenutke. On je sjedio uz nju, bez ijedne riječi, držao je za ruku, a suze su mu se samo slijevale niz obraze.

Odjednom je ona izvukla ruku i pokretom ga pozvala da se uspravi. Začuđeno je ustao pitajući se što hoće. Pozvala ga je da dođe bliže. Stajao je uz krevet i nije mu bilo jasno jer je njezin prst pozivao da priđe još bliže. Napokon se prislonio uz rub kreveta. Ona je na to polagano podigla ruku u laktu, kroz široke tanke ljetne hlače uhvatila ga za opušteni ud i osmjehnula se.

Tako ga je držala kao što se ljudi u tramvaju pridržavaju za štangu, i tako je to trajalo otprilike dva sata. Njemu su suze presušile i netremice su se šutke gledali, a ona se neprekidno blago osmjehivala. Povremeno je sklapala oči, ostajući tako sve duže i duže, ali nije ispuštala što je uhvatila. On se pitao bi li bilo bolje da mu je ud erektiran, ali ona nije pokazivala da bi joj to bilo imalo važno. Samo se pridržavala do posljednjeg časa, a onda joj je ruka klonula i sve je bilo gotovo.

…a ja sam čovjek koji ispunjava obećanja.

- 12:12 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (10) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>