četvrtak, 15.06.2006.

------------- razgovor bez sugovornika --------------



NESTALA ŽENA


Dok je Dado Blanuša još stanovao na Tuškancu, krene on jednog dana sa ženom u nabavke na Mali plac. Parkiraju auto, pa se dogovore da će Dado u "Konzum", a žena po svježe voće i povrće među štandove na tržnici.

Nađu se nakon pola sata kod auta, oboje prepunih ruku mreža i vrećica. Dado otvori vrata prtljažnika, pospremi sve u auto, sjedne za volan i krene.

Put kroz Nazorovu je vodio pored Tuđmanove kuće. Oko kuće radnici postavili skele i užurbano se penju po njima gore-dolje.

- Eto! - reče Dado. - Naš voljeni predsjednik po jednom zakonu navečer jeftino otkupio kuću, a drugo jutro proglasio zakon kojim su takve kupovine zabranjene! A, što je vidovito kupio! U posljednji čas!

Žena dometne nešto kako je kuća nacionalizirana privatnim vlasnicima, a zakon koji bi trebao ispraviti takve nepravde, u predsjednikovu slučaju je samo još jednom zacementirao otimačinu.

- A možeš misliti kako sad obnavlja svoju kuću na svoj račun! - žestio se Dado.

Žena odgovori nešto u istom stilu i tako su još neko kraće vrijeme razmjenjivali mišljenja, a nakon toga zašutjeli. Kad je stigao pred kuću, Dado zaustavi auto, okrene se ženi, a nje - nema.

Dado se zgrane - da nije ispala? No vrata zaključana iznutra. Nije. Da nije iskočila kroz prozor? Prozorsko staklo podignuto. Nije. Da nije…? Dadi nije bilo jasno kako je mogla nestati.

Što će drugo, okrene auto i nazad. Vozi polako, gleda s obje strane ceste - nema je. Dođe do mjesta gdje se sjećao da mu je posljednji puta nešto rekla - nema je. Što će? Produži dalje. Ponovno prođe pored Tuđmanove kuće, vozi dalje, vrati se na Mali plac, do mjesta gdje je parkirao, a žena ondje stoji i bijelo ga gleda i pita: "Što ti je?"

- Kako - što?
- Natovario auto, sjeo i otišao!

Au! Dadi to još i nije bilo čudno, svakome se može dogoditi, ali ono kako su razgovarali putem… Nije čudno ni kada jedan govori, a drugi ne čuje, pa treba pedeset puta ponoviti da bi onaj drugi rekao: "Aaaaa, nešto si rekao… (kazala…)?", ali ovo da su razgovarali… Točno se sjećao što mu je rekla, boje glasa pri tome.

Nakon trideset godina skladnog braka supružnici točno znaju jedan za drugoga što misle, nije potrebno ni izreći. Telepatija je prema tome mačji kašalj. Znaju unaprijed što će biti rečeno i što će se dogoditi. I onda nije ni čudo da se upravo to kaže i upravo očekivano dogodi. I katkad treba dugo vremena da jedno od njih primijeti da drugoga zapravo više nema.
- 09:57 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker