CIJENA PLJUSKE

Drugi lipnja dvije tisuće i šeste godine velik je datum. Tog su dana sve dnevne novine objavile koliko košta pljusnuti riječkog načelnika POA-e. Slovima: sedam stotina i pedeset i pet kuna, brojkom: 755 kn. Bagatela! Ostalo je nejasno je li to unificirana cijena za pročelnike tajnih službi ili pljusnuti načelnika tajnih službi nekog većeg grada (recimo Zagreba) košta više, a nekog manjeg (recimo Virovitice) manje. U svakom slučaju, ta objava otvara sjajne perspektive.

Nedostatak vijesti koji bi trebalo što prije otkloniti jest što je cijena proglašena naknadno. Bilo bi mnogo praktičnije kada bi se cijene znale unaprijed. Koliko košta pljusnuti zastupnika u Saboru? Kolika je cijena pljuske zamjeniku ministra ili ministru? Nema sumnje da bi zainteresirani da pljusnu nekog člana vlade stajali u redu, koliko košta da košta, samo da je jeftino. Evo, ona ženska Jagoda što je bila nekakva ministrica, političarka s definitivno najboljim, fenomenalnim nogama, nju bih rado prcao u dupe, što bi moglo biti jeftino budući da bi se, prema sudskom presedanu, to moglo tretirati otprilike kao rukovanje.

Političke stranke bi mogle na taj način riješiti pitanje financiranja svog rada, državni dužnosnici ostvariti značajnu stavku u popunjavanju državnog budžeta, direktori javnih poduzeća uspostaviti blizak kontakt s građanima, a svi zajedno pripomoći snižavanju nivoa frustracija stanovništva. Zamislite da imate priliku za 500 kuna opaliti onog Mudrinića, koji nas je za vječna vremena zadužio neviđenim patentima, a sada zasjeo na čelo telefonije, nogom u guzicu!

Zapravo bi trebalo krenuti s damping cijenama, budući je 755 kuna za Mamića ono što ostavlja kao tingeld konobarima kada plaća kavu. Zamislite javna pljuvanja, šamaranja, gađanja drekovima ili javno pičkaranje uvaženih zastupnika - 50 kn po vritnjaku?! Ionako nekorisni političari mogli bi se pojavljivati u zakazano vrijeme na javnim prostorima, u središtima gradova i sela, obučeni kao američki ragbijaši, s kacigama, štitnicima za ruke i noge, a iza njih bi marširale mažoretkinje na čelu s javnim bilježnikom koji bi na licu mjesta naplaćivao uslugu u gotovini. Veće grupe imaju popust! Svakako bi trebalo uvesti i uslugu poziva po kućama, kućne posjete. Naručiš za proslavu rođendana Sanadera, Šeksa i Šukera, te ih uzvanici gađaju tortama, kremšnitama i pikado-strelicama. Vicu Vukojevića pikati kemijskim olovkama, uštogljenog Žužula koprivama po prstima. Red je da i političari odrade za svoje plaće i dnevnice, dodatke na razdvojene živote, povlaštene mirovine i za ono što su jamili.

Novi turistički moto Hrvatske mogao bi biti …. Oprostite što moram prekinuti. Eno vidim kroz prozor Vesnu Škare-Ožbolt na drugoj strani ulice. Jurim za njom!