nedjelja, 19.02.2006.



Nejasne povijesne priče kazuju kako su otprilike prije pola stoljeća, uzdrmani udarnim valom iz Hiroshime i Nagasakija, beogradski akademik Pavle Savić, zagrebački akademik Ivan Supek i općejugoslavenski Aca Ranković, zvani Leka, kojega valjda nije potrebno podrobnije predstavljati, zapali u tlapnje kako bi Jugoslavija trebala razviti svoju atomsku bombu, a kao rezultat toga je niknuo institut "Ruđer Bošković". Bila je to u svoje doba znanstveno najzahtjevnija, tehnološki najnaprednija i jedna od najskupljih investicija u cijeloj državi. Šest sati prije svečanog otvaranja i puštanja u pogon, kada su uzvanici već četkali odijela izvučena iz naftalina, nekome je sijevnulo da će se trijumf socijalističke znanosti izvrgnuti u debakl.

Naime, u ono se vrijeme očekivalo da, nakon što se boca šampanjca razbije o pramac, čelična grdosija klizne i pljusne u more; da se - nakon što se potegne poluga kojom se hidroelektrana pušta u pogon - podignu ustavi na brani i voda moćno šikne na turbine; nakon što se presiječe svečana vrpca na ulazu u novu tvornicu tisuće radnika pokrene stotinu strojeva, iz visoke peći poteku prvi potoci užarenog metala, krene građevinska mehanizacija, a tisuće graditelja zabode prvu lopatu u trasu buduće ceste… tako da se sve to može lijepo uslikati za "Filmske novosti". A što se dogodi kada se pokrene ciklotron u znanstvenom institutu? Pritisne se dugme, upale se dvije žaruljice, a kazaljke na tri potenciometra trznu se za milimetar. Ništa! Kurac od ovce! Nula bodova!

U panici iznenadnog saznanja padale su čak i sumanute harakiri-ideje da se javi najvišim uzvanicima i članovima diplomatskog kora da se otvaranje odgađa, pa da se kasnije priredi u tajnosti. U času krajnjeg očaja javi se neki danas nepoznati ranosocijalistički talent za marketing, public relations i Potemkinova sela i kaže da će sve srediti i da nema brige.

Čovjek uzme narudžbenicu i sjuri se u grad obići nekoliko dućana, svrati i do najbliže milicijske stanice, do vatrogasaca, i evo ga za dva sata nazad. "Zna li netko od ovih znanstvenika spojiti tri žice?", pita. Nađu dvojicu-trojicu spretnih sa šrafencigerom i kombinirkama i prionu poslu.

Što je ciklotron? Betonska kocka. Nema se što vidjeti, dosadno k'o sam vrag. Lijepo stave na vrh nekoliko plavih policijskih rotirajućih svjetiljaka, spoje odostraga vatrogasnu sirenu, pridodaju još nekoliko metara žice sa šarenim ukrasnim lampicama za novogodišnje borove i nekoliko ventilatora, i sve je bilo spremno za svečano otvaranje.

I kada je Najdraži uzvanik, pred kamerama "Filmskih novosti", pritisnuo gumb kojim se uključuje srce instituta - ciklotron… Fljap! Fljap! Fljap! - sijevnula su plava svjetla, tuuuuuu… - zatrubila je vatrogasna sirena, svic! svic! svic! - zasvjetlucalo je sa svih strana, blam! - bljesnuli su filmski reflektori, zvrrrrrrrrn! - oglasila se moćna limena budilica iz susjedne prostorije, frrrrr…. - pokrenuli su se ventilatori, i tako je Jugoslavija ušla u atomsku eru i svi su bili sretni i zadovoljni.









<< Arhiva >>

eXTReMe Tracker