PROLOM

subota, 18.02.2006.

Nema toga tko nije doživio da sretne nekoga, a ne može se sjetiti odakle ga zna ili kako se taj zove. Na taj način meni se brkaju priče. Znam priča za koje više ne znam da li su se meni dogodile, jesam li ih negdje čitao ili mi ih je netko, ne znam više tko niti kada, ispričao.

Recimo, otvorilo se nebo iznad grada… Iznenadni prolom oblaka paralizirao je javni promet. Svi taksiji su razgrabljeni. Nagli priliv vode začepio je odvodne kanale i ulicama teku potoci. Prolaznici čekaju sklonjeni po kućnim vežama…

Neki mladić izviruje ih haustora i uzaludno maše rijetkim taksijima koji prolaze pršteći oko sebe. Iznenada jedan stane na sredini ulice ispred njega. Mladić podigne kaput nad glavu, pognut jurne prema vozilu, otvori vrata, sruči se na stražnje sjedalo i uzvikne: "Sjeverni dio grada!" Istovremeno je iz haustora s druge strane ulice istrčala djevojka, gledajući u tlo i preskačući mlake dotrčala do taksija, otvorila vrata, bacila se na stražnje sjedalo i u glas s mladićem uzviknula: "Vozite na jug!"

I njih dvoje se pogledaju. Iako ona izgleda kao da joj je netko upravo izlio kantu vode na glavu, on uoči da je to najljepša djevojka koju je vidio otkad je posljednji puta gledao na televiziji izbor za Miss svijeta. I što će sad?

Ona predloži: "Nemoguće je naći drugi taksi. Hajdemo zajedno. Neka prvo odveze mene, žuri mi se, a zatim možete kuda god hoćete."

On nabrzinu razmišlja: i njemu se žuri, već kasni, ako ode prvo na sjever, do kuće će ga koštati dvostruko, a - ako se ona izvuče ostavivši njemu da kavalirski plati cijelu vožnju - i trostruko nego bi inače koštalo. Ionako mora ići daleko, a ona je - na drugu stranu - još dalje. Vozili bi se sat vremena…Mora brzo odlučiti što će jer taksist postaje nestrpljiv. "Nije potrebno", kaže galantno. "Samo vi izvolite…"

Ona ga pokuša zadržati. Reče mu da je vani kiša, da su mali izgledi da će uskoro naći neki drugi prijevoz, dovoljno je već ljubazan ako nju odbace prvu… On otkloni ponudu, otvori vrata, zagrne se kaputom, izađe na pljusak i ponovo pretrči nazad do skloništa iz kojega je istrčao.

Taksi krene, stigne do kraja ulice, i sve bi to bila tek epizoda o kojoj mladić ne bi više dugo razmišljao, već kada bi se dokopao kuće postala bi potpuno nevažna i zauvijek bi je zaboravio, da se taksi nije zaustavio. Vozilo se lagano vrati vozeći unatrag i zaustavi uz pločnik ispred haustora u koji se sklonio mladić. Staklo prozora na vratima se spusti i djevojka ga pokretom prsta pozove da priđe. On pomisli da mu je nešto ispalo dok je bio unutra, ponovo se zaogrne kaputom i pritrči do nje, sagne se da čuje kroz buku kiše što mu hoće reći. Stoji sagnut pokriven kaputom preko glave, pljusak pršti po njemu, sav je mokar i gleda je kako sjedi na suhom i mekanom sjedištu, a ona mu kaže uz očaravajući osmijeh:

"Do kraj života ćeš se pitati što bi bilo da si ostao u ovom taksiju!"

Staklo prozora se podigne, taksi krene, zalije ga prljavom vodom od glave do pete i ode.

- 14:21 - - nesuvisle, ignorantske i maliciozne komentare ne uzimam u obzir (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>