Neke noći tiho bole,
ni nesretni ni gladni

s mjesecom na vrhu krova
spavali smo s previše pjesnika
s čijih stihova bi jutrom
brisali suze
dok bi preko golih tijela
navlačili plahte i posezali za
šalicama kave.

I sad duša noćima luta
nedovoljno opijena da zaspi
zaboravi
strukturu kože i mišića
kostiju

tuđe usne bole
od same pomisli pobjegnem
i ja
a mjesec na vrhu krova

potamni.

Neke noći tiho bole
ni nesretni ni gladni
navijam za tebe s noktima
urezanim u dlanove
nedovoljno opijena da
zaboravim
to noć samo po navici boli

Suze su precjenjene
to je samo slana voda
otisak stiha
nitko nije nezamjenjiv;
samo da ubjedim onu,
što u meni, tebe sanja.