Neke noći tiho bole,
ni nesretni ni gladni
s mjesecom na vrhu krova
spavali smo s previše pjesnika
s čijih stihova bi jutrom
brisali suze
dok bi preko golih tijela
navlačili plahte i posezali za
šalicama kave.
I sad duša noćima luta
nedovoljno opijena da zaspi
zaboravi
strukturu kože i mišića
kostiju
tuđe usne bole
od same pomisli pobjegnem
i ja
a mjesec na vrhu krova
potamni.
Neke noći tiho bole
ni nesretni ni gladni
navijam za tebe s noktima
urezanim u dlanove
nedovoljno opijena da
zaboravim
to noć samo po navici boli
Suze su precjenjene
to je samo slana voda
otisak stiha
nitko nije nezamjenjiv;
samo da ubjedim onu,
što u meni, tebe sanja.
Post je objavljen 08.12.2021. u 22:37 sati.