Želim da se zahvalim;
Pticama
Nebu
Snijegu
Moru
mojoj slatkoj krafni koju ne volim ujutru
taxisti koji me gleda u retrovizoru
djevojčici s očima boje različka
raznosaču pizze kad ga dočekam
umorna
blesavo sretna
polu sretna
očajna
ili
samo pružim ruku kroz vrata
strancu u autobusu
vrani na smrznutoj travi
Mjesecu u nečijim očima
muškim šakama
svim popodnevima koja su za mene umirala
crveno
plavo
sivo
purpur
svim vlakovima u 02 h po noći
Avi, Veroniki, Majri
i inima
nisam ih baš poznavala predobro
zadimljenim kavanama
golim leđima i stisnutim pesnicama na volanima
pogledu iz profila
namrštenom
zabrinutom
mirišljavom
dlanu u mom
narančastim posljepodnevima
svili perju i jastucima
i
svim pjesmama
Pjesnicima
strofama
rimama
svim ljubavima
koje su mi bile (ne)važne

što sam uzela i ono što nije bilo moje
jer mi je trebalo
jer mi se moglo
dalo
jer je htjelo biti
u mojoj pjesmi.

Hvala.