Vratimo se Nebu;

Ako pogledaš bolje, nebo je bijelo. Sasvim sigurno bijelo, jutros mi je jedno šetalo nad glavom. Zvalo me bijelim smiješkom, grlilo prozirnim vjetrom. Oko kose, oko zgloba, oko struka. Nebo je sasvim sigurno zimi bijelo, ima gole grane kao ruke, visoko gore gore. Pa kad se vjetar i grane spoje, i nebo nad glavom šeta, a ja ispod njega, to je jedna ljubavna pjesma koju ti napišem preko zaslona svog telefona, a Nebo od gore, tamo sa strane kraj semafora iznad moga ramena u mene gleda, dok isti prozirni vjetar po mojoj vrećici u boji proljeća šuška oko mojih pereca.