Otvoriš oči i više nije sve sjajno i srebrno. Sad su to samo obične sijalice a ukrasi su samo svjetlucave trake.
Ne poznaješ niti jednu osobu koja iz sjaja do očaja umije brže od tebe, do same sebe, i to bez ikakvog stvarnog razloga.
Gorko slatke trave su ishlapile iz tvoje krvi poput proljetnog dana što dođe i prođe u samo jednom uzdahu koji udahneš duboko u grudni koš i zadržiš koliko možeš do sljedećeg udisaja.

Točno znaš što ti treba; nešto visoko i sa očima poput hladne vode, one što se smrznuta blista i ježi te, poput najsitnijih zvijezda koje se mogu vidjeti u ljetnim plavim noćima.

Kad kaže da će doći, ti ga sanjaš poput dječijeg sna: modro i nasmiješeno.

Zatvoriš oči i svjetlucave trake pretvaraš u mirišljave trave.