Od svih želja, ja bih noćas jedan balkon. Negdje jako visoko. Poslednji sprat nekog solitera: svijetla da sjaje kad se nagneš preko balkona. I svugdje u daljini dokle god se prostire tama.
Ono što znaš danju da je tamo, samo da osjetiš kroz osjetljive pore na koži. I da se dugo dugo posmatram s tim svjetlima. Neki most u daljini. Ništa velebno i javno proglašeno za najljepši most. Samo da znam da je tamo. I da možda netko preko njega prelazi baš u tom trenutku. Netko tko voli balkone i solitere. Netko kao ja.