300. (skica)

04 ožujak 2017

Pristao sam biću sve što hoćeš.

Ti si jedini.

Grliš me kada je kraj svijeta.
Nisi tu, a dišeš dok ležim budna. Kraj moga desnog ramena, na mojoj petoj strani svijeta, zaglušuješ moje šapate. Ti miluješ svojim tamnim očima. Osjećam te kroz vrijeme i na koljenu još me peče tvoj poljubac. Udišemo zajedno noć i ja, tu iluziju svaki dan. Toliko stakla, a nigdje suza.
Poslije ću plakati, poslije.
Ti si jedini.

Opsjena iza moga ramena. Utvara snova.
Jedini zbog koga bih mogla biti

- zovi me kako hoćeš.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.