Beskrajno nebo s kišnim oblacima. Ona sjedi na krevetu s razbarušenom plavom kosom. Cigarete umjesto doručka.

On sjedi na ivici kreveta.

Pogled na te oči.

Ne u njih. Negdje pored. Zna da će je te oči uhvatiti u laži ili je samo uhvatiti i neće pustiti
I da će morati ostati.

Jer ga te oči traže. Traže da odloži oblačenje farmerki. Pogled zadržava na njegovim leđima. Premješta cigaretu u drugu ruku. Otpuhuje dim iz skoro izgorjele cigarete. Dodaje joj pepeljaru.
Ispod trepavica, pokušava da sakrije pomisao da joj upravo treba još jedna.

- Previše pušiš i okreće joj opet leđa. Sjedi iza njega i kontrolira ruke.

Okreće se i uzima joj lice u ruke s oba dlana.

Negdje između njih, negdje između dvoje.

Vrijeme ih ograničava u tom gledanju. Sjedi i rukama prelazi po njenom licu.
Ona misli na autobus. I na prazno sjedište pored.