Novu godinu je dočekala bosih nogu na hladnim pločicama. Stiskale su je njegove ruke. Štikle su bile odbačene u ćošak, a brižljivo ispeglana kosa niije više ličila ni na šta. Jedino tko ju je vidio osim njega, bio je M koji je još spremao susjedni apartman kada je stigla tamo. Pozvala ga je na rakiju, navratio je nakon pet minuta a onda se povukao zaželjevši joj sretnu novu godinu. Dobro, ne računa rijetke ljude u busu na njenoj liniji koji su išli svojim putem. Uostalom imala je kapu. I debelu jaknu. Ispod koje joj je pulsiralo tijelo. Jedino su usne ostale žarko crvene. Ne sjeća se što joj govori dok joj zapetljava kosu. Dok je steže ispod kičme. Misli na slatkasti parfem što mu izbija iz pora na vratu. Na toplinu koja je obuzima krenuvši od mozga i spuštajući se svim poznatim i nepoznatim krvotocima. Misli na taj osjećaj koji nikako neće proći. Od kog se otimala, s kojim se borila, i koji ju je napokon pobjedio.

01.01. negdje popodne, padale su sitne prve pahulje snijega dok ju je držao za ruku.