27.04.2011., srijeda

Mljet, opet i uvijek

Daleko od Asi Azel Kosor Hebrang recesija lopovluk Remetinec Fukushima Motrišta OIB, nalazi se Mljet.
Neću vam točno reći, gdje.
Jer ne želim tamo tisuće turista, niti pice i kole, ni cimerfrajere, golf terene, apartmanska naselja.
(Ma znate što... - Mljet je izmišljen!)

Reći ću vam da me raduje sporost, kojom se otok mijenja.
Kad nam dođe svijetla budućnost, još ću taman stići, skloniti se.

Reći ću i da je dobro, da stvarni genijalci nisu šupljoglava svemedijska pirlitala.
Marin Perković je genijalac, i stvaran je.
A i Lidija Kralj je genijalka, i volim ju. Jer ljubav ide kroz želudac.
Toliko ću reći.

P.S.
Maresina dušo – nije lijepo od mene, ali... mislim da nisi trebala.
No, ako lutaš Jadranom, ovdje bi Ti se sigurno dopalo...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic







- 11:59 - Stisni pa pisni (17) - Papirni istisak - #

21.04.2011., četvrtak

Jelo Žužinek i upitnost kite

Veli teta Teršelič nekidan među ostalim, bitno je za naglasiti da je među žrtvama „Oluje“ bilo i žena.
Pa naravno da je bilo. Bilo je i plavookih ljudi, i onih sa brojem cipele tim-i-tim. Ćelavih je bilo isto.
Podigavši obrvu, pokušao sam zamisliti frtutmu, koja bi uz sve ove frke i bauljanja oko Haaga i Gotovine i rata i mira nastala, da se nađe neki Lošo ili Jošgoro izjaviti, kako su prvocrtne žrtve rata inače uglavnom i prvenstveno muški, te da bi se imalo tražiti neku ravnopravnost.
Ili da netko skroz ozbiljno veli su statistički više zločina počinili, ne znam, Slavonci, a manje Međimurci.
Došlo mi odmah nazvat' Teršeličku.
Ali niti mi se ostajalo podignute obrve, niti mi se razrađivala cijela ta nit kako bih mogao podignuti i drugu, pa sam obrvu spustio a pivu podigao.
Jer muški mogu biti multitaskeri.

Image and video hosting by TinyPic

Ali nekidan mi se tlo zaljuljalo pod nogicama.
Slušam emisiju na tuzlanskom Radio Kameleonu; pristojan, poluzafrkantski radijojčić.
I onda voditeljica postavi anketno pitanje – „Kako tumačiti kad muškarac poklanja cvijeće?“
Pazi, tumačiti.
Mislim, moglo se pitati i kako tumačiti kad žena kuha ručak. Recimo.
I onda krene nevjerojatnost seizmička.
Očekivao sam čuti makar dijelom, on ju voli; ona mu je draga; on se osjeća bliskim.
Ali, sinko moj...
On ju vara. On samo želi seks. On ima drugu. On je zeznuo. On je zapio pa se sad vadi. On ima drugog. On misli da je ona glupa i da će cvijeće nešto riješiti.
Sa svakim javljanjem, kao da sam čuo udarac bata u vrh drvenog kolca..............
Niti jedna slušateljica nije rekla, obradujem se, drago mi je; godi mi pažnja. Niti jedna nije niti dopustila mogućnost da kitodjelitelj možda zbilja voli; da je možda baš dobio plaću i prolazio kraj cvjećarne pa se posebno sjetio svoje drage. Niti jedna nije rekla nešto u smislu, oboje volimo imati lijep buket na stolu ponekad.
Niti jedna.
On vara, on podcjenjuje, on mulja, on se izvlači, on laže.
Je li zgođušna cvjećarka u mojoj cvjećarni dakle moj suučesnik, ili se izruguje mojoj Prvozakonitoj, kad joj kupim cvijeće; trebam li se osjećati kao da kupujem porno na kiosku kolodvora ako prijateljici darujem cvijet, jer je lijep dan i draga mi je?!
(I opet, kako tumačiti, kad žena skuha ručak; kad, ups, dopuni zrak u gume auta? :-P )

Vrlo nesigurnim pokretima, jutros sam zalio cvijeće na terasi.
Osjećaj nelagode ne popušta.
Možda me mljetska arja i stonske kamenice vrate zdravoj vjeri, da je sve, kako treba biti.
(Je li Odisej svojoj Hanumi pružio kiticu po povratku i što je to imalo značiti, reći će mi se...)

Prešućujući tucanje u Hrvata, sretan vam Uskrs želim...

Jelo Žužinek

P.S.
Dragi prijatelju moje Prvozakonite, ne, ja Te ne pratim, ma kako nam zvijezde ličile. Te ako poželiš dočarobirati kiticu ili stručak na naš stol za objedovanje, nemam ništa protiv.
;-)

Image and video hosting by TinyPic


- 12:35 - Stisni pa pisni (9) - Papirni istisak - #

19.04.2011., utorak

World's Quietest MD-80

Više je varijanti priče.

Ona najnerdovskija bila bi redanje datuma, aviokompanija i registracijskih oznaka. Iz te priče izdvajam da je prvi put poletio 1982. Da je, nakon dvadeset i jedne godine u Americi, postao 9A-CBD i kao "I never give up" bio naš Puležan, dok tri godine kasnije Air Adriatic nije otišao u stečaj. Potom leti za albanski Belle Air, te za kosovski Air Aurora, ovdje kao S5-ACC. U travnju 2010., posljednji je put sletio i ostao u Mariboru.

Druga je varijanta priče ona o skretanju s pravog puta.
Taknut u sujetu šarmantnom opaskom jedne žene od struke, odlučio sam ne srljati. Sa slikama.
Svakako, tjedno sam lani u prolazu bacao pogled prema očito trajno prizemljenom avionu na rubu slovenske šume. Nikad vremena, istražiti prilaz, prići, slikati.
Slike na internetu em postoje, em korektne, obične. Avio leti, avion stoji, slijeće, polijeće.
Ovaj put, prelomio sam.
Uglancan za poslovne sastanke, sa friško čistim cipelicama, portira mariborskog aerodroma (ispred postera dviju pin-up džirla) pitam, kako prići avionu na rubu šume.
"Lako", veli, pa pojasni put, pa ja malo krivudam cesticom.
Stojeći na rubu oranice, svježe gnojene debelim slojem stajnjaka, sviće mi razlog smiješka portira, kad je rekao "Može se prići jako blizu."
Tu mi iskrsne lik žene od fotostruke. Odlučnim, muževnim pokretima gledam na sat. Otkopčavam ruksak. Vadim fotoaparat. Zagazim u stajnjak...............
I smješkam se...
/Draga Cvjećko, ne zamjeri na prvoj slici. Srne pri dnu kadra uopće nisam vidio tada. Znam da je glupo slikati u jutarnjoj izmaglici u kontraliht sa maksimalnim zoomom, iz ruke, na oko 300 metara. Ja sam srljao. Ali... Da je sve po regulama, i seks bi bio bezličan. ;-) /

Treća varijanta priče mi je najbliža. Ona neverbalna...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic




- 08:33 - Stisni pa pisni (9) - Papirni istisak - #

17.04.2011., nedjelja

Što delatj - obščeobrazovateljnaja peredača

Sve je teže u prašumlju vijesti i kvazivijesti shvatiti svijet.
Dođe mi afirmativno kimati glavom na dobre stare socrealistiške vijesti.
Umro drug N.N.; kombinat premašio plan; odlikovana muzara - rekorderka; Abesinija lansirala raketu. I sve se fino zna. Odmjereno, informativno, uvijek aktualno.
A u ovo doba transparentnosti...
„Hitno - daht, daht - idemo do naše novinarke na licu mjesta, koja eeeekskluzivno izvještaaava sa špiaaaceee, puf, pent ... Kolegice Kreštjajev - Bulaznić, kakvo je treenutnoo staanjeee?“
Mhm.
„Poznata i nagrađivana spisateljica Nives Celzijus žali se na iskrivljenu percepciju javnosti o njoj. Samo za NAJEXKLTL – Nives, kako tumačite situaciju u kojoj se nalazite, i u čemu vidite ulogu medija?“ /... meket, meket... truć, trept... /
Hmh.
(Već mi tu dođe miljeić u znak odlučnog prosvjeda sa tevea stavit' sebi na glavu. Da se vidi, tko je lud.)

Ali i inače.
Gotovina et al u Haagu čekaju osudu za zločinački pothvat i prekomjerno granatiranje.
NATO pothvatio Libiju i Obalu Slonovače i granatira ... itd.
...
(Dobro je, nas barem nisu tada...)
...

U Posavini Behasanskoj, kruže štorije da se najviše isplati za dobijanje subvencija imati crkle žive krave. Po broju krava po glavi stanovnika spadamo među potaknutije.
Zgodno je i vispreno i u ime nepostojeće puradi dizat lovu. Za purad.
Kao dić' penziju za pokojnu babu; eno je u šupi... Špranca je špranca.
Tu se je kao Italija, gdje poljoprivrednici od EUnije muzu subvencije za krave – metuzaleme i njihove duhove nemirne, koji muču sa drugog svijeta odavno.
Ali to je dobro; to mi veli da smo i mi spremni za EUropu, bi se reklo, an pari.
A jer je ulazak u Uniju stvar i zasluga vlade, naša Vlada dakle maltene je po uspješnosti dostigla uspješne vlade Rumunjske i Bugarske.
Fali zadnjih sto metara, ali sad će to. Super nam pravac.
Blago nama.
Što misliš da imamo neku anemičnu, neuspješnu Vladu, poput Norvežana. Recimo. Oni ni da otpočnu pregovore o pridruživanju.
A gle nas!
Kad se počnemo zbrajati kako u Euniji medeno mlijeko ipak ne teče iz slavine 24/7, vjerojatno će biti kriva loša vlada. Pa će Milanović popraviti stvar. I izvući nas iz Unije odgovornošću dobrog političara. (Konspirativni je plan time dobiti nacionalpolitički alibi za ponovni postupak pridruživanja. Nemojte da bude da nisam rekao na vrijeme.)
Mi ćemo, naravno, gledati, poluotvorenih usta musavih. Neki će se domunđavati da su znali. Ćutili, dapače.

Kraju i Europa, u kojoj ćemo danom pripuštanja svi promirisati, biti zaposleni i nezaduženi, jer to zaslužujemo. Od stolieća sedmog.
Mene muče banalnije stvari.
Imamo tunel, pa se lokomotiva u njega zabije. Da nije izgubljenog života, dometnuo bih, hoće li Ha te Že odgovarati za oštećenje tehničkog spomenika, koliko je stara rupa...
A Vrgorčanima – da je imati tunel.
Možda da Kalmeta da posebnim transportom (Šućmuć Impex, direktna pogodba, jerbo da je urđentno) prevesti tunel sa fiumenske pruge u Ujevićeve krajeve. Em Vrgorčani opet u tri poteza na obali, em riječka pruga sigurnija. Win – win.
U stvari, kad su već Bugari krenuli zaštititi rakiju kao nacionalni brend, ajmo mi krenut u osvajanje Europe izvozom tunela iz Lijepe Naše.
...

Ali, velim, sve mi je teže sve to pratiti i shvatiti.

- 10:32 - Stisni pa pisni (9) - Papirni istisak - #

13.04.2011., srijeda

Studij kopulativnih komunikacija - Je'lo vas Žužinek...

Mili moj metroseksualni narode,

nebrojeno ste puta prošli tu situaciju, pomalo poput ulice u kojoj živite, ali i da vas muče B.a.B.e., ne biste znali opisati treću zgradu na desnoj strani.
Poznato?
Naravno.
I koliko vam se, muška moja subraćo i žene koje se tako osjećate, desilo da se upoznate sa pripadnicom ljepšeslabijeg spola (o lažima marketinga kontaktirati Udrugu Potrošač) i srce bi vam zatreptalo, ili bi se barem između pleksusa i vrha najduže stidne dlake desilo ono toplo, leptirasto komešanje...?
I onda biste podsvjesno – okicama pipkajući obrve, oči, usne, vrat, jabučicu, ramena, grudi, struk, bedra, gležnjeve, stopala – počeli anticipirati pokrete vašeg malog skakača na šahovskom polju množidbe.
Muški to, naime, mogu; raditi dvije stvari istodobno.
U međuvremenu biste – ultimativna figa vunenogaćim retro – feministicama zaglavljenima na solunskom frontu ravnopravnosti – odavali dojam pažljivog slušatelja. Kratkim, umjerenim ali izuzetno pogođenim opaskama i decentnim gestama potvrđivali ste divnoguzoj plavušici, savršenorukoj crnki ili maznoglasnoj crvenokosici, kako potpuno shvaćate njezina razočaranja, njezino samopropitivanje.
Kao na vrhu lasvegaškog nebodera, na vašem je čelu krupnim, neonskim slovima (prodajno-poticajno) treperuckalo – ŽENORAZUMITELJ.
U idealnom slučaju, niste stigli niti preventivno izonanirati, kako bi potonja kopulacija makar približno poprimila naznake željenog trajanja.
No, svakako – griješim li, desilo vam se?!

I onda...
Par kratkih filmopremota kasnije, bole vas koljena. Zašto niti jedan pošteni motel na sat ne nudi bračni madrac, nego uvijek usred akta koljenom udarate u prečku spojenih kreveta, dok se madraci kao kletvom puničinom razmiču sa svakim vašim razumijevanjem ubrzanoritmično dahćuće družice – vi nikad nećete shvatiti.
(O potpisivanju na recepciji, o kartičnom plaćanju i o riziku da vam motel za nagradu vjernosti oko Božića pošalje poklon-bon za cijelu obitelj već sam pisao, pa neću opet.)
Osim koljena, boli vas i mjesto, gdje virtualni ljepotani imaju trbušne mišiće.
Niti sa leđima nije najbolje.
Ali, vi ne posustajete.
Zainteresirano gledajući kroz kadar vaše priležnice pod tušem, pokušavate se prisjetiti termina CroCopove borbe ili utrke Formule 1.
Ona vam se treptavo i zadovoljeno smješka kroz paru (koju dakle plaćate isključivo gotovinom, prezivajući se kontra svakom slovu stvarnog prezimena. Wbgoya, na primjer.)

Zbilja /par dana kasnije/, otkud joj pomisao, da biste trebali odgovarati na mailove? Smsove? Komentirati slike njezine na oca ličeće kćerkice tankih usana ispod bezizražajnih očiju?
I vrijedite li si samolažnog bilježenja u kalendar njezine opaske o zajedničkom produženom vikendu oko Uskrsa?
Otkud to, a do nekidan, do te večeri, do motela, ma i do pare iz kupaone nakon svega, vi ste bili savršen par; vi ste se razumjeli, bez nesporazuma, bez iluzije, projekcije, potiskivanja? Sve je bilo jasno... do nekidan...
Pa vi ste bili okrunjeni njezinim divljenjem; vi ste bili shvaćen i prihvaćen – o, itekako – ženorazumitelj...?!
A sad – blekaut. Overkil.
Da kako, da otkud, da svašta. Sopranski nosodiz, otrovnosiktavi.

I zato, mili moji, odlučio sam upisati studij.
Opet.
Jer želim spoznati; želim naučiti.
Naime, naše malo misto, Orašje, Elba moja, već par godina ima prirodoslovno – matematički fakultet. I filozofski.
Pa svaka samodržeća kućanica i tajnica kantonalnog ministarstva turizma upiše fino fakultet, vanredno, te svaki vikend odsluša predavanja i položi po par ispita. I eto je – ili eto ga – dok trepneš sa priznatom mostarskom diplomom. With a little help of Koso R.
Dakle, odlučio sam.
Marljivo ću učiti i raditi. Postati akademski građanin; pripadnik poštene inteligencije i - certificirani ženorazUMitelj.
Upisujem fakultet.
Smjer: Kopulativne komunikacije.

... da vas Je'lo ...

... a suivre...

Image and video hosting by TinyPic


- 07:21 - Stisni pa pisni (13) - Papirni istisak - #

10.04.2011., nedjelja

Uvala, ili - Poznat ćeš me po torbaku

Ja sam arhaik.
Prešućujem da ne vjerujem kako neki mrljavi impulsići prenose poštu žicom. Još gore, niti žicom.
Pokojni bi me stari ubio da tvrdim kako u stražnjem džepu od hlača nosim dva telefona.
Kao arhaik, mogu samo uzdisati na našu zlatnu mladež, kojoj pjesme sa rečenicom tipa „Selma ne naginji se kroz prozor“ nemaju smisla. Jer na današnjim vlakovima niti Selma ne može otvoriti prozor.
Ili, „Piši mi brate, piši mi fratello“... Danas bi bilo, „baci sms, bro“. Ako i to.
Između mene arhaika i te novodobne generacije postoji zid. Berlinski. S razlogom.
Ali ponekad ja krenem preko zida, pa jajca ostanu na žici. Dekorativno.
Naime...

Svoju sam fetišističku navadu na zrakoplovstvo već izdašno razblažavao. Ubložavao.
A malo čas sam rekao i da sam arhaik.
Kao arhaik, NE kupujem preko interneta. Ne dam, majci, OIB, broj računa, adresu.
Ali onda... pling, plong, pročitam na nekoj web stranici... :

Junkers Instrumental Case
Now available again: original Cases from the Swiss Army
This case is an original from the 60's utilized by the Swiss Army to store and transport their instruments . Nowadays it is also supposed to keep your necessary stuff on a city travel.
Note:
These maps are originals from the 1960´s which can show different signs of usage.

Uz tekst, par slika; poput Playboyeve duplerice, iz svih kuteva, u svim pozama. Će-će torbak. Kao rođen za moju poslovnu ruku.
Pa napravim molećivo retardiranu facu prema Prvozakonitoj (jer ona zna ljude koji znaju organizirati stvari bez imena i broja) i pustim brigu na veselje. Još, prethodno puštanju B. na V., ukažem i na zgodan privjesak za ključeve; nek' se nađe; taman oko Dana Žena – pa valjda će mi Žena na svoj Dan neku sitnicu kupiti...

Nije prošlo ni par dana, stiže pošiljka...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

... te naravno i ...

Image and video hosting by TinyPic

I tko je meni i kriv.
Ali, to se na slikama ne vidi.
Ja jesam odmah i uobičajeno paranoično na prvi pogled naslutio zavalu – uvalu, jer uz slike na web stranici nigdje niti dimenzija, niti predmeta za usporedbu. Onda sam se posramio sebe, jer moja Prvozakonita veli da se negativne stvari dese onima, koji crno misle. Te sam ju, vidi gore, molećivo, itd.
Dakle, Prvozakonita se pojavila na vratima.
Sa DVIJE Junkersove torbe švicarske vojske. Po cijeni, kakvu premantraš utjehom, kad nešto baš sebi poklanjaš. Dvije, jerbo se i njoj dopala.
I tko je meni kriv, što sam crno mislio.
Jer, u pantrtaš zaista stanu instrumenti. Mobitel. Olovka. Digitron. Čak i tri vizitke.
Ali – format A4?!
Ne.
/Sad se prisjećam, a propo arhaik i ćaća, moj je ćaća uvijek – uz čačkalice u džepu sakoa – nosio i mali „Lipa Mill“ notes; mali, majušni. Te ovim putem oglašavam da istovjetan kupujem, te da Prvozakonita svoj torbak prodaje.../

- 08:03 - Stisni pa pisni (16) - Papirni istisak - #

08.04.2011., petak

Tvoj

Tvoj

Ja ne želim biti
Tvoj križ
Tvoj uzdah
Tvoj miris
Tvoja vjera
Tvoje utočište
Tvoj prst
Ne želim biti
Tvoj protupol
Tvoja sjena
Tvoj preljub
Tvoj izgovor
Tvoj san
Ja ne želim
Biti
Tvoj

Image and video hosting by TinyPic
- 12:47 - Stisni pa pisni (11) - Papirni istisak - #

03.04.2011., nedjelja

Jelo Žužinek - znanje i imanje

Mili moji,

da je po stvaročinu, dio pive bio bi zelen u bocama. Zemlja ploča. Duga bi češkala potkrovlje sredovječne udovice (ili bi udovica dugu slala iz svog sobička da se lukom nadvije nad Onima, koji znaju znak tumačiti).
Ali stvaročin je i bez Photoshopa čudna priča; ništa nije, kako se čini, i naravno vječno živi adrenalin znatiželje između omota i sadržaja (pomalo kao sa Push-Upom ili sa prpošnom guzom, koja spada skupa sa trapericama...)

U ovom nanosu bložanskog mezetluka za dušu i tijelo, Jelo Žužinek ne osvrće se (sine...), nego nastavlja tematski propit /propit – sve intenzivnije konzumiranje alkohola u svrhu duhovne lustracije po cijenu faustijanskog propadanja karnalnog/.
Osvrće se Jelo, uz pomalo gorak podsmiješak narativnoj referenci u trećem licu jednine.
... znanje i imanje ...

Koliko ste puta, mili moji milih mojih, išli kući, premišljajući, osjetite li se na stranputenični seks, stižete li odajnički prerano ili nepotrebno prekasno; hoće li vaše tuširanje odmah po ulasku u stan biti indikativno ili, o tugo rutine uspavane, neprimijećeno?
I koliko ste puta sve neestetičniji odraz u ogledalu propitivali, što vaša divna, nepitajuća, decentna, nježna, temperamentna ljubavnica zapravo nalazi baš u vama, a posebno – tu ste već ugasili dodatnu lampicu za brijanje – možete li zaista, zaista pred sobom pravdati povremeni stranofuk, doklegod vaša (prvo)zakonita družica nije zakinuta vremenski, emotivno, materijalno...? I posebno... dok joj vaša sporednica, ili vi sami, ne nabija rogove javno; dok ne izazivate podsmijeh, anonimne sms-ove i poruke o muljaži, koju nonšalantno četvrtkom 19:30 - 21:15 zamiješavate bokovima, očiju širom zatvorenih...?
Na to, naime, ipak paziti treba; javno je rogovlje osobito gadno.

No, jeste li se ikad zapitali, dobri moji i još bolje, što je s druge strane?
Ne mislim da seksualne preference ljubavnice ili ljubavnika, na kojekakve ešerije, na nadanja u plodne ili bračne vode (iako ostaje čudo, što genitalije sa potonjima u svezu dovodi).
Činite li paklom život svojih stranputičica i stranputenika, ako i kad njihovi partneri saznaju; ako nijemim krikom rođena avet ljubomore i iznevjerenosti bude oslobođena iz tame ljudske?
Imate li to pravo, nekome život izvrnuti samom činjenicom da netko spretno barata vrhom jezika ili se sa vama opusti, kako inače ni sa kime ne uspije?
A tek...
Jeste li sigurni, mili moji?
Jeste li sigurni u svoju rutiniranost, u svoju računicu, u odvagivanje nikome-štete, sitog vuka i nabrojne ovčadi?
Jeste li sugurni da neće stići onaj jedan sms viška; da vam netko nakon bezdašnog rafala ponoćnog poziva telefonom ... ... – ili da nećete posve slučajno na nebulozno drukčije označenom CD-u uvidjeti neki paralelni život osobe svoje prvozakonitosti; da neće njezine ruke ili grudi ili njegovo lice i bedro i njihov pogled i dodir otvorenim dlanom po golom ramenu i kako-on-divne parfeme-ima... – jeste li sigurni?
Jeste li sigurni da prihvatljiva ocvalost dugovezja, protkana gadgetima, serijama, puničinim pozivima, odsutnostima i izbivanjima, neće odjednom prasnuti pulsirajućim tajcem u vama, i da nećete, olovni, sjediti pred ekranom, uz telefon, u autu, krika nijemog?
Pet puta sam vas sad pitao, jeste li sigurni.

I sad, pitanje svih pitanja...
Što s time?!

Dok ste sami muljuckali, svijet je bio lijep. Dok je obloguzica vašeg muljanja nadrapavala slutnjom svog supruga, bilo vam je izdrživo žao (jer, imali ste plan b, naravno, niste od jučer, a i shit happens & life goes on).
Ali sad...?!
Na vaše oči! Pred nosom vam! osoba vašeg prvoodabira!?
A još su vas upozoravali; još ste aktivirali blokade poziva, zaprečavanje mailova; čak ste u tome pronalazili samoutješnu mantru preventivne odmazde... i opet; pogodilo vas je. Usridu; skupa sa momkom.
I sad vas tek pitam: Što je bitno?

Smeta li vas, što je netko pretjerano isprepleteno sljubljivao svoju kožu sa kožom osobe vašeg prvoodabira – u dobu sapuna, dezodoransa, kontracepcije – ili vas je posjekla činjenica diobe, koju niste primjećivali, koju ste potiskivali, a koja sad, odjednom, niotkud, toliko toga objašnjava? Ili vas smeta, što je osoba vašeg zakonitog i rutinski posivjelog prvoodabira zapravo s nekim drugim istovjetna onoj vašoj muljoosobi stranputičnoj, maznoj, nježnoj, razvratnoj samo sa vama – a vi ste u tom trenu, u diskreciji vlastite zablude... nečiji drugi takav on; nečija druga takva ona?
Kako gledate svoje ime na vratima, dobri moji, Jutra Nakon?

I tako, velite, gleda vas vaš sve neestetičniji odraz u zrcalu, dok nesvjesno uvodite mrak stišćući prekidač svjetla za brijanje...
A sve je djelovalo tako ... jednostavno kontrolirano...

E, mili moji...

Odan do opoziva,

Jelo Žužinek

- 07:24 - Stisni pa pisni (13) - Papirni istisak - #

< travanj, 2011 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Travanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (2)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (3)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (4)
Kolovoz 2016 (2)
Srpanj 2016 (1)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (1)
Studeni 2015 (2)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (5)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (3)
Lipanj 2015 (2)
Svibanj 2015 (5)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (6)
Veljača 2015 (4)
Siječanj 2015 (2)
Prosinac 2014 (5)
Studeni 2014 (4)
Listopad 2014 (6)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (5)
Travanj 2014 (4)
Ožujak 2014 (7)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (4)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (3)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Potaknut monotonijom provincije u kojoj privremeno živim deset godina, znatiželjan na oca Dalmatinca, introvertiran na majku Njemicu, ponekad u čudu na suprugu Tuzlanku, u životu svugdje pomalo, ovog pljuštećeg popodneva udovoljavam Vodenjaku u sebi i nekim dobronamjernicima koji me gurkahu na blogojavljanje, i ... kreće općeobrazovni blog introspektivnog snatrenja...

... a zašto baš Shelly Kelly?
Isključivo hommage imenu.
Interes za zrakoplovstvom odveo me u vrlo slojevitu priču o mogućoj kolateralnoj žrtvi interesa politike, o raznim licima istine i slučaju trenutka, o nafaki i sićušnosti svih nas na nekoj apstraktnoj, univerzalnoj šahovskoj ploči - privilegija je, moći pričati ...
(Šlagvort za zainteresirane - let IFOR-21, Ćilipi 1996. ...)


O bloženju načelno i konkretno:
"Da većina ljudi ne zna pisati, kompenzira činjenica što ionako nemaju što reći."
(Harald Schmidt)

"Nikad ne treba očajavati, kad se nešto izgubi, osoba ili radost ili sreća; sve se još divnije vraća. Što otpasti mora, otpada, što nama pripada, uz nas ostaje, jer sve se po zakonima odvija, koji su veći od naše spoznaje i s kojima smo samo naočigled u suprotnosti. Treba u sebi živjeti i na cijeli život misliti, na sve svoje milijune mogućnosti, širine i budućnosti, naspram kojih ne postoji ni prošlo niti izgubljeno.-"
(Rainer Maria Rilke, Rim, 29.4. 1904.)

"Inženjeri su deve, koje jašu ekonomi."

"Pametan čovjek nema vremena za demokratske većine."
(prof. Branko Katalinić)

"Malo ljudi vlada umjetnošću, plašiti se pravih stvari."
(Juli Zeh)

"Niemand lasse den Glauben daran fahren, dass Gott mit ihm eine grosse Tat will!"
(Dr. Martin Luther)

"Što manje ljudi znaju o tome, kako se prave kobasice i zakoni, to bolje spavaju."
(Otto von Bismarck)


Dnevnik.hr
Blog.hr

Napomena:
Za sadržaj linkova objavljenih ili preuzetih na svom blogu ne odgovaram.

... a ako netko želi mene linknut', u diskreciji, vlastitom prostoru, bez obaveza, ne svojom krivnjom, djeca ne smetaju itd ...:

grapskovrilo@gmail.com




Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic



...Godišnjem dobu sukladno...

Image and video hosting by TinyPic





... Uvijek ću se nakloniti imenima ...

Ernest Hemingway, Jacques Prevert, Peter Ustinov, Willy Brandt, Hans Dietrich Genscher, Brunolf Baade, Hugo Junkers, Ferry Porsche, Ruth Westheimer, Leni Riefenstahl, Dean Reed, Astor Piazzolla, Amalia Rodriguez, Ana Rukavina, Dieter Hildebrandt, Ivica Račan, Nela Sršen, Boris Dežulović, Ayrton Senna, Niki Lauda, Al Pacino, pater Stjepan Kušan ... i ima ih još mnogo, Bogu hvala ...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic