Mili moji,
da je po stvaročinu, dio pive bio bi zelen u bocama. Zemlja ploča. Duga bi češkala potkrovlje sredovječne udovice (ili bi udovica dugu slala iz svog sobička da se lukom nadvije nad Onima, koji znaju znak tumačiti).
Ali stvaročin je i bez Photoshopa čudna priča; ništa nije, kako se čini, i naravno vječno živi adrenalin znatiželje između omota i sadržaja (pomalo kao sa Push-Upom ili sa prpošnom guzom, koja spada skupa sa trapericama...)
U ovom nanosu bložanskog mezetluka za dušu i tijelo, Jelo Žužinek ne osvrće se (sine...), nego nastavlja tematski propit /propit – sve intenzivnije konzumiranje alkohola u svrhu duhovne lustracije po cijenu faustijanskog propadanja karnalnog/.
Osvrće se Jelo, uz pomalo gorak podsmiješak narativnoj referenci u trećem licu jednine.
... znanje i imanje ...
Koliko ste puta, mili moji milih mojih, išli kući, premišljajući, osjetite li se na stranputenični seks, stižete li odajnički prerano ili nepotrebno prekasno; hoće li vaše tuširanje odmah po ulasku u stan biti indikativno ili, o tugo rutine uspavane, neprimijećeno?
I koliko ste puta sve neestetičniji odraz u ogledalu propitivali, što vaša divna, nepitajuća, decentna, nježna, temperamentna ljubavnica zapravo nalazi baš u vama, a posebno – tu ste već ugasili dodatnu lampicu za brijanje – možete li zaista, zaista pred sobom pravdati povremeni stranofuk, doklegod vaša (prvo)zakonita družica nije zakinuta vremenski, emotivno, materijalno...? I posebno... dok joj vaša sporednica, ili vi sami, ne nabija rogove javno; dok ne izazivate podsmijeh, anonimne sms-ove i poruke o muljaži, koju nonšalantno četvrtkom 19:30 - 21:15 zamiješavate bokovima, očiju širom zatvorenih...?
Na to, naime, ipak paziti treba; javno je rogovlje osobito gadno.
No, jeste li se ikad zapitali, dobri moji i još bolje, što je s druge strane?
Ne mislim da seksualne preference ljubavnice ili ljubavnika, na kojekakve ešerije, na nadanja u plodne ili bračne vode (iako ostaje čudo, što genitalije sa potonjima u svezu dovodi).
Činite li paklom život svojih stranputičica i stranputenika, ako i kad njihovi partneri saznaju; ako nijemim krikom rođena avet ljubomore i iznevjerenosti bude oslobođena iz tame ljudske?
Imate li to pravo, nekome život izvrnuti samom činjenicom da netko spretno barata vrhom jezika ili se sa vama opusti, kako inače ni sa kime ne uspije?
A tek...
Jeste li sigurni, mili moji?
Jeste li sigurni u svoju rutiniranost, u svoju računicu, u odvagivanje nikome-štete, sitog vuka i nabrojne ovčadi?
Jeste li sugurni da neće stići onaj jedan sms viška; da vam netko nakon bezdašnog rafala ponoćnog poziva telefonom ... ... – ili da nećete posve slučajno na nebulozno drukčije označenom CD-u uvidjeti neki paralelni život osobe svoje prvozakonitosti; da neće njezine ruke ili grudi ili njegovo lice i bedro i njihov pogled i dodir otvorenim dlanom po golom ramenu i kako-on-divne parfeme-ima... – jeste li sigurni?
Jeste li sigurni da prihvatljiva ocvalost dugovezja, protkana gadgetima, serijama, puničinim pozivima, odsutnostima i izbivanjima, neće odjednom prasnuti pulsirajućim tajcem u vama, i da nećete, olovni, sjediti pred ekranom, uz telefon, u autu, krika nijemog?
Pet puta sam vas sad pitao, jeste li sigurni.
I sad, pitanje svih pitanja...
Što s time?!
Dok ste sami muljuckali, svijet je bio lijep. Dok je obloguzica vašeg muljanja nadrapavala slutnjom svog supruga, bilo vam je izdrživo žao (jer, imali ste plan b, naravno, niste od jučer, a i shit happens & life goes on).
Ali sad...?!
Na vaše oči! Pred nosom vam! osoba vašeg prvoodabira!?
A još su vas upozoravali; još ste aktivirali blokade poziva, zaprečavanje mailova; čak ste u tome pronalazili samoutješnu mantru preventivne odmazde... i opet; pogodilo vas je. Usridu; skupa sa momkom.
I sad vas tek pitam: Što je bitno?
Smeta li vas, što je netko pretjerano isprepleteno sljubljivao svoju kožu sa kožom osobe vašeg prvoodabira – u dobu sapuna, dezodoransa, kontracepcije – ili vas je posjekla činjenica diobe, koju niste primjećivali, koju ste potiskivali, a koja sad, odjednom, niotkud, toliko toga objašnjava? Ili vas smeta, što je osoba vašeg zakonitog i rutinski posivjelog prvoodabira zapravo s nekim drugim istovjetna onoj vašoj muljoosobi stranputičnoj, maznoj, nježnoj, razvratnoj samo sa vama – a vi ste u tom trenu, u diskreciji vlastite zablude... nečiji drugi takav on; nečija druga takva ona?
Kako gledate svoje ime na vratima, dobri moji, Jutra Nakon?
I tako, velite, gleda vas vaš sve neestetičniji odraz u zrcalu, dok nesvjesno uvodite mrak stišćući prekidač svjetla za brijanje...
A sve je djelovalo tako ... jednostavno kontrolirano...
E, mili moji...
Odan do opoziva,
Jelo Žužinek
Post je objavljen 03.04.2011. u 07:24 sati.