Ja sam arhaik.
Prešućujem da ne vjerujem kako neki mrljavi impulsići prenose poštu žicom. Još gore, niti žicom.
Pokojni bi me stari ubio da tvrdim kako u stražnjem džepu od hlača nosim dva telefona.
Kao arhaik, mogu samo uzdisati na našu zlatnu mladež, kojoj pjesme sa rečenicom tipa „Selma ne naginji se kroz prozor“ nemaju smisla. Jer na današnjim vlakovima niti Selma ne može otvoriti prozor.
Ili, „Piši mi brate, piši mi fratello“... Danas bi bilo, „baci sms, bro“. Ako i to.
Između mene arhaika i te novodobne generacije postoji zid. Berlinski. S razlogom.
Ali ponekad ja krenem preko zida, pa jajca ostanu na žici. Dekorativno.
Naime...
Svoju sam fetišističku navadu na zrakoplovstvo već izdašno razblažavao. Ubložavao.
A malo čas sam rekao i da sam arhaik.
Kao arhaik, NE kupujem preko interneta. Ne dam, majci, OIB, broj računa, adresu.
Ali onda... pling, plong, pročitam na nekoj web stranici... :
Junkers Instrumental Case
Now available again: original Cases from the Swiss Army
This case is an original from the 60's utilized by the Swiss Army to store and transport their instruments . Nowadays it is also supposed to keep your necessary stuff on a city travel.
Note:
These maps are originals from the 1960´s which can show different signs of usage.
Uz tekst, par slika; poput Playboyeve duplerice, iz svih kuteva, u svim pozama. Će-će torbak. Kao rođen za moju poslovnu ruku.
Pa napravim molećivo retardiranu facu prema Prvozakonitoj (jer ona zna ljude koji znaju organizirati stvari bez imena i broja) i pustim brigu na veselje. Još, prethodno puštanju B. na V., ukažem i na zgodan privjesak za ključeve; nek' se nađe; taman oko Dana Žena – pa valjda će mi Žena na svoj Dan neku sitnicu kupiti...
Nije prošlo ni par dana, stiže pošiljka...
... te naravno i ...
I tko je meni i kriv.
Ali, to se na slikama ne vidi.
Ja jesam odmah i uobičajeno paranoično na prvi pogled naslutio zavalu – uvalu, jer uz slike na web stranici nigdje niti dimenzija, niti predmeta za usporedbu. Onda sam se posramio sebe, jer moja Prvozakonita veli da se negativne stvari dese onima, koji crno misle. Te sam ju, vidi gore, molećivo, itd.
Dakle, Prvozakonita se pojavila na vratima.
Sa DVIJE Junkersove torbe švicarske vojske. Po cijeni, kakvu premantraš utjehom, kad nešto baš sebi poklanjaš. Dvije, jerbo se i njoj dopala.
I tko je meni kriv, što sam crno mislio.
Jer, u pantrtaš zaista stanu instrumenti. Mobitel. Olovka. Digitron. Čak i tri vizitke.
Ali – format A4?!
Ne.
/Sad se prisjećam, a propo arhaik i ćaća, moj je ćaća uvijek – uz čačkalice u džepu sakoa – nosio i mali „Lipa Mill“ notes; mali, majušni. Te ovim putem oglašavam da istovjetan kupujem, te da Prvozakonita svoj torbak prodaje.../
Post je objavljen 10.04.2011. u 08:03 sati.